Zagrepčani su umjesto „Radetzky-marša“, prvo izveli (takaj od istoga Straußa) — „Jelačić-marš“(!). Potom kad se je osobno uvjerila u kvalitetu zagrebačkoga orkestra… pozvala ih je čelnica salcbur­škoga kulturnoga saveza Eli­sabeth Fuchs. 100 metrov široka pozornica. Publika na noga“ (B. Pofuk). Pa još i Suppè…

U palači Eschen­bach u sklopu 11. »Festivala hr­vat­ske glazbe u Beču« 29. novembra nastupila je mlada rije­čka mezz­o­sopranistica s eu­ro­p­skom karijerom Diana Hal­ler, uz pratnju pijanista Filipa Fa­ka. Za nju se veli, da je „no­va Cecilija Bartoli“ a ona je impr­e­sivnim glasom i stasom nadm­a­šila sva očekivanja posebno za­htjevne i glazbeno ob­razovane bečke publike ka je (ovu) hr­vat­sku umjetnicu ispr­a­tila burnimi odobravanji i ova­cijami.

Za »Gradišćansku kulturnu nagradu mladih« se je ljetos naticalo oko 300 mladih do 27 ljet u različni umjetnički kategorija. Ovu nagradu sva­ko ljeto a sada jur po 18. put dodiljuju Zemaljski kulturni referat, privatna zaklada E­s­terházy kao i Orf Gradišće. Zbog koncerta na isti dan, 21. novembra u Luksem­bour­gu pri dodjeli nagrade člani benda Coffee­shock Compa­ny nisu mogli osobno primiti nagradu, nego preuzeo ju je brat gitarista Rafaela Sterna, Gabriel. N­a­ticali su se s trimi jačkami, tj. s „Finanzministerman“, „Wie gut das tut“ i „Kako je dobar“ (tekst ove jačke je na molisansko­hrvatskom jeziku i to zrcali njevu svist, da su ponosni Hrvati, iako naj­većim dijelom jaču na nim­škom. „Za ov korak smo se odlučili, jer k­a­nimo u Austriji i Nimškoj svirati i nastupati“, je rekao Manuel Binti­n­ger, ki je uvjeren da „dobitak nagrade ka­že da idemo d­o­b­rim putem“ i tim kanu nasta­viti karijeru.

Erich Novosel teku­će govori japanski, jer je od 1989. do 1995. ljeta živio i studirao u Japanu, ča je dugo­trajno uticalo na njegovu umjetnost. Korišćenje lukotiskov (Zwiebeldrucke) u njegovi dje­li na ručno izdjelanom papiru izvodio je o japanske likovne umjetnosti, u koj su stoljeća d­ugo stavarali mogućnost da bi »prirodu« na visokom um­jet­ničkom nivou integrirali, a ne otslikali… Ovo je rekao Ernst Maček-Mateović pri otvoranju izložbe Novosela povodom nj­e­govoga 60. rodjendana.

Izložba je bila otvore­na od 16. do 28. okt.

Edition lex liszt i odbor za mladinu i kulturu Vulkaprodrštofa su 16. ok­to­bra po­zvali na prezentaciju knjige s pjesmicami Kristine Grafl »Spurenlesen|Slijedi« i otvaranje vrlo opsežne izložbe s nje slikami. Priredbu u dv­o­rani za različne potrebe u Vulkaprodštofu su otvorili n­a­čelnik Fric Carić i mag. Zla­t­ka Gieler, o izložbi je govorila mag. Margit Fröhlich, peljačica Zemaljske galerije Gra­dišće a o knjigi je govorila dr. Annemarie Kli­n­ger (edition lex liszt). Muzi­čki o­kvir je dao gitarist Ga­b­riel Guillen (gitara).

Veljek po zavr­še­nju igrok­a­za »Revizor«, ki je vrlo za­uzeo cijelu Tamburicu Uz­lop, i još pred dodiljenjem Hrva­t­ske kulturne nagrade Hrvat­skoga centra u Beču za n­a­ra­šćaj »MiniMetron« u juni­ju o. lj. Mladim tamburašem po­čele su peljačice narašćaja dje­lati na organizaciji nove mla­de grupe. Konačno se je javilo 13 školarov iz 1., 2. i 3. razreda OŠ, ki su željili uč­i­ti sviranje na tamburici.

Od 16. do 22. augusta je fol­klorna grupa Poljanci iz V­u­l­kaprodrštofa bila na turne­ji u Ugarskoj. Prva štacija je bila Budimpešta. Po razgledivanju grada su Poljanci u­živali u gradu na Dunaju. U Zwack Unicum itd. destileri­ji, jedna od najvećih u Ugarskoj, su vidili različne načine produkcije Palinke ( = palje­noga, žganoga), a potom su smili i kušati od te izvrsne pa­linke. Prenoćevali su u go­­spodarskom stanu „Gereby kurija“ u Puszti, ki nudja odjel za wellness, bazen za plivanje, odličan restoran i različne športske mogućnosti. Onde su si Poljanci pogledali predstavu s konji ka je tipična za „csikose“, pastire na konji u pusti, mogli su jahati i vozili su se kolesom. U malom gradu Kalo­csai, ki leži u najsunčanijem i najvrućijem dijelu Ugarske, su pogledali muzej paprike. Onde se vidi kako se sadi, su­ši i melje paprika.

Već od 30 članov Folklornoga ansa­mbla Kolo-Slavuj je bio na tu­r­neji po Hrvatskoj, kade su ukupno boravili de­set dan dugo. Turneja je po­čela 31. julija na sjeveru Hrvatske, u Čakovcu, u Medjimurju, kade su Koloslavujci su­djelovali i nastupili pri fe­stivalu »Po­r­cijunkulovo«. Manifestacija „Porcijunkulovo“ je vezana uz crikvenoga patrona „Gospe od an­djela — Porcijunkule“, ki se svečuje 2. augusta. Kolo-Sla­vuj je u okviru ovih sveče­vanj nastupio uz drugo subotu podvečer skupa s pet drugih folklornih grup pod geslom „Med (rijekami) Lajtom i Dravom. Gr­adišćansko-me­djimurski folklorni rendez-vous“. Kolosla­vujci su prezentirali gradišćanske tance i jačke. Iz Čakovca su pak dalje putovali u Skradin bli­zu Šibenika i se onde vježbali — uz odmaranje i izlet na Nacionalni park Krka. Po Čakovcu dru­gi vrhunac turneje je bio nastup u okviru viteške Alke u zaledju Splita, u Si­nju. Sinj­ska alka je priznata kao svi­t­ski kulturni jerb. To je takaj bio velik doživljaj za člane ansambla.

U narodu Cetinske krajine živi predaja kako je Čudo­tvorna Gospa Sinjska oti­ra­la Osmanlije, a Sinjani su kao vječni zavjet odanosti i po­š­t­ovanja utemeljili vitešku ig­ru Alku. Nje važnost prepo­znao je i Unesco ki ju je prije pet ljet upisao na popis nematerijalne svitske bašćine u Europi. Turistov u Sinju nije bilo nikad već, po ulica je odjekivala glazba i pjesma, svagdir se ćuti pravi svečarski ton. U politič̌kom smislu nije bilo puno „akcije“, odnosno znatno manje nego ne­kih ranijih ljet.

Savjet Hrvatov u Českoj je izdao pjesmaricu s naslovom »Jačke moravskih Hrvatov«. Na 34 stranica su o­tiskane stare moravske na­rodne, vjerske i božićne ja­čke s notami. U Českoj živi danas oko 1.800 Hrvatov. Oko tretina se je polag zadnje brojidbe deklarirala kao pripadniki narodne grupe moravskih Hrvatov. Pjesma­ricom kanu postaviti takorekuć spominak moravskim Hrvatom, ki su živili u okoli­ci Nikišpoka (Niko­l­sburg/ Mikulov) veli Lenka Kopřivova, potpredsjednica Sav­jeta Hrvatov u Českoj.