Životna dob, kad dica odrastu i napustu svoj dom, je čudakrat teška za starje. Oni se moraju novo organizirati i prenau­čiti na nove okolnos­ti. Svejedno, kako srdačan je odnos prema ditetu, svenek dojde hipac, da dica i starji već ne živu skupni žitak. Kad su mimo ljeta najužega odnosa prema dici, kod roditeljev to more izazvati  tugu i depresiju. To je normalno, ar su dica duga ljeta osmišljavala žitak starjih. „Roditelji svoju dicu ne smu ljubiti poblu­djeno, nego s razumom. To se mora vježbati, drugačije more dojti do katastrofe“, je jednoč rekla poznata francuska glumica Isabelle Huppert u intervjuu. Ako ste jedna od onih majkov, ke doživljavaju paniku, kad pomislu na to, da ćedu po iselenju dice zdomi ostati same sa svojim mužem, se je nešto krivo razvilo. Dica nisu ničije imanje. Ona su starjim samo povjerena na skrb.

Od 13. stoljeća početo Katoličanska crikva svečuje Tijelovu, svetak Presvetoga Tije­la i Krvi Kristuševe na spominak Kristuševe nazočnosti u presvetom oltarskom sakra­mentu. Prema katoličanskom nauku su tijelo i krv Kristu­ševa u euharistiji istinski nazoči. Po euharistijskoj molitvi, zazivu Duha Svetoga i po riči pretvorbe (konsekracije) se dogadja misterij pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Kristuševu. U posvećenoj oš­tiji Jezuš ostaje nazoči i po maši, zbog čega se oštije čuvaju u tabernakelu, i zbog če­ga se vjerniki klanjaju oštiji. Kristuš je na predvečer svoje muke na križu s apoštoli sve­čevao zadnju vičeru i tako postavio sakramenat euharistije.

Človik si konstruira svoj svit. Dokle njegov konstrukt odgovara, mu se podnošljivo ži­vi. U tom hipcu, u kom mu se zruši ta konstrukt, doživljava tugu, bol, nutarnji kaos. To je opisano jur u Upanišada, u staroindijski filozofsko-religiozni teksti, da je to uzrok človičjega trapljenja. Kad se istinski realitet počne razlikovati od našega kipa, koga imamo od svita, upademo u duševnu bol.

I mobilni telefon more do­stati sunčanicu, kad je predugo bio izložen suncu. Preveć sunca naime škodi modernim hightech-strojem. U parkiranom autu temperatura na vruće dane more dostignuti 60 stupnjev. Na škuri površina je moguće još i 70 stupnjev. Hendi je koncipiran za temperaturu oko 20 stupnjev. Dijeli od metala i plastika se deformiraju. Ni za display sunčani traki nisu bal­zam. Aku optimalno funkci­onira na temperaturi od 25 stupnjev. Kad temperatura naraste za 10 stupnjev, se kemijski procesi u unutrašnjosti ubrzavaju za duplo. Po­sljedica toga je, da se aku sprazni.

Človik si konstruira svoj svit. To tvrdi uz druge znanstv­e­nike i Paul Watzlawick (1921. - 2007.), austrijanski psihoterapeut i komunikolog, ki je u nimškogovorećem podru­čju nastao po­znat na teme­lju svojih pub­likacijov u ve­zi s teorijom komunikacije i u pogledu radikalnoga konstrukti­viz­ma. Jedno od njegovih najpoznatijih djel se zove »Vodič, kako nastati nesrićan/ Anleitung zum Unglücklich­sein«.

Črni čokolad se dobro prod­a­va, ar črni čokolad je zdrav. On sadržava takozvane katehine, ki su dobro za srce. Ka­tehini su jaki antioksidansi, ki prepričuju škodljivi oksidativne procese u cela. Antioksidansi su one supstancije, ke zaustavljaju agresivne pr­o­cese u tijelu i tako su dobra preventiva protiv betegov ra­ka. U laboru su katehini pokazali pozitivno djelovanje na imunski sistem. Katehini pri­padaju grupi flavonoidov. Fl­a­vonoide sadržavaju skoro sve rasline, na priliku u svojem si­menju, ko sadržava masti. Za­to nije začudjujuće da i zrno kakaoa sadržava veliku količi­nu flavonoidov, ada katehinov.

Mi svi poznamo ljude, ki mislu, da svenek imaju pravo. To su oni, ki svenek moraju imati zadnju rič. To su oni, ki sve komentiraju, korigiraju i kri­­tiziraju, a to ča oni velu, mislu ili či­nu, je jedina istina. Kad se fakti mo­ru dokazati, je igrica završena, ali ne postoju za sve indicije.

U misecu maju vjerniki rado jaču marijanske jačke. To ima povijesne korene. Misec maj je posvećen „najlipšoj ženi od svih žen“, se veli. Pretpo­sta­vlja se, da su jur u sridnjem vijeku započele pobožnosti Divici Mariji na diku. U baroku su majuški oltari i maju­ške pobožnosti doživljavale svoj procvat. Ali stoprv od sr­edine 19. stoljeća su se iz Italije počele širiti u cijelu Europu. U 19. stoljeću je ova vrst pobožnosti slišila vjer­skim vježbam i nastala je čvr­sta vjerska tradicija.

Kad kanimo koga batriti, su plitke fraze deplacirane. Danas ćemo predstaviti nekoliko banalnosti, ke ljudi znaju brbljati, kad su perpleksni ili šokirani zbog tuge drugih.

Zač neka ne velimo: „To je jur bilo zač dobro.“ Tim bagateliziramo bol i tugu drugoga človika. Tim mu velimo, da njegov gubitak ili njegova škoda nisu vridni, da se mora žalostiti. Dopustite drugomu imati svoje ćuti. Mi nimamo pravo, da o nji sudimo.

Zač neka ne velimo: „To je bila volja Božja.“ Človik, ki trpi, bi mogao imati ćut, da mu kanimo oktroirati vjeru u trenutku, kad vjerojatno najveć dvoji u Boga, a to nije ugodna ćut.

Človik je hasnovao kvas prlje nego je znao pisati. Iz hiroglifov znamo, da su stare egipćanske civilizacije hasnovale kvas i proces fermentacije za dizanje tijesta, i to još pred 5.000-imi ljeti. Pravoda, onda još nisu znali, zač se tijesto polako diže. Vjerojatno su kemijsko djelovanje kvasa gledali kot misteriozan fenomen. Kvas, ki je spomenut u Bibliji, je bio mehko tijesto, ko se je čuvalo od jedne do druge pečnje kruha. Mali dio toga tijesta se je hasnovao, da se more zamisiti novo tijesto za kruh.