Politički signali stoju na zaoštravanje situacije u Austriji a tim posredno i u susjedni zemlja. Ne more Austrija tako djelati kao da joj ništ ne ide sputa susjedna Madjarska, Slovačka, Češka a naravno i toliko puti u politički govori naglašeno „dobro prijateljstvo s Hrvatskom, ka je zapravo isto susjed Austrije“. Politički slom u Austriji, navodni skandal u vezi sa Stracheom i Gudenusom se, naravno, odražava i na susjede iz gledišća Austrije. Mnogi ćedu znamda misliti pri sebi „Ča je to za skandal ča su sada otkrili na Ibizi? Tako nešto isto ili slično imali smo i imamo i mi, redovito.“ Bilo je toga i prije, naravno i u Austriji. Ali smo se odučili toga i zaboravili te prljave, umazane makinacije i političke spletke, uhodanja i špijunaže na najnižoj i najvišoj razini. Ali nije to već ljudski, človičji nego politički problem. Ljudi kanu dojti do (političke, gospodarske, crikvene itd.) moći i pri tom im je zapravo svejedno, kako do tamo dojti, samo da se dojde. A kad su pak stigli na vrh piramide onda svaki i svaka kani naravno „samo najbolje“ — ali po sebi razumljivo po svojoj glavi i svojom fasonu.
Moral samo onda funkcionira, ako se svi toga držu i ako svi ocjenjuju i sudu po isti kriteriji, ljestvica. Dokle toga nije, bit će uvijek dobitnikov i gubitnikov, pobjedov i porazov. Koliko i osudjujemo ta „skandal u Ibizi“ u toliko moramo osuditi kakova politička i društvena klima je dopeljala do toga da je negdo te dva „pijance“ — (kako je nazivaju oni ki su im skloni) ili te „pokvarenjake i moralne propadalice“ (kako ih uz ostalo nazivaju njevi politički protivniki i mrzitelji) — natentao da tako stanu u lečku i da se s tim bez ikakove sumlje kanio postići politički cilj: i od onih ki su stali u lečku i od onih ki su im to namjestili! A zati cilj je bio negdo i pripravan platiti (gdo i koliko se još ne zna).
Kakove to ima veze s našom, hrvatskom zajednicom u Austriji, s gradišćanskimi Hrvati s ovkraj i onkraj granice? Na jendu stranu svaka generacija naših funkcionarov nanovič mora spoznati, da moralno čistim postupanjem i podaničkim ponašanjem nećemo dojti do ničega. S tim našim čekanjem i ufanjem, da će jur gdo dojti, ki nam kani dobro i ki nas razumi i ke će se zalagati za naše opravdane potrebe nismo daleko došli. Na drugu stranu: svenek ako je osobna lukavost, individualna zrizanost i politička vješćina bila povezana s upravo povoljnom političkom klimom, došli smo do barem malo čega. Politika je posao i lukavosti, naravno i diplomacije, i kako se u pravo vrime negdo uvjeri od nečega. To nam se nije ugodalo — niti ne najnižoj društvenoj niti ne zemaljskoj ni državnoj razini. Jedan od uzrokov je naše poštenje (ko nas hvalabogu odlikuje?) a drugo da nimamo političke snage!