Jezična zajednica, ka poštuje norme standardnoga jezika u javnoj pisanoj i govorenoj komunikaciji, ima jezičnu kulturu.
Pretpostavke jezične kulture su:
1. pouzdani normativni priručniki
2. školovani govorniki, kim je svisno da se standardni jezik triba učiti i njegovati
3. jasna jezična politika.
Ča je standardni jezik?
Standardni jezik je u društvu opće komunikacijsko sredstvo. Standardni jezik omogućuje komunikaciju med govorniki prez obzira na njevu prostornu udaljenost i dijalektnu pripadnost. On je jezik državne uprave, školstva i sredstav masovne komunikacije. On je kodificiran u gramatika, rječniki i pravopisi. Tipično za standardni jezik je, da je autonoman, neovisan, da se sam iz sebe more reproducirati, ča u znanosti zovemo autopoiesis. Jezik preuzima input i ga transformira u skladu s vlašćimi strukturami. Nijedan seoski regiolekt nije identičan sa standardnim jezikom. Standardni jezik se mora učiti u školi. On se nijednomu ne polaže u zipku.
Karakteristike standardnoga jezika
Standardnim jezikom se mora moći izreći sve ljudsko znanje. Njim se mora moći suvereno govoriti. On je polifunkcionalan.
Njegovi stili su:
1. znanstveni
2. administrativni
3. publicistički
4. književnoumjetnički
5. razgovorni.
Standardni jezik je naddijalektalan, nadregionalan i nacionalan. Standardnim jezikom govorniki prez obzira na svoje geografsko porijeklo zadovoljavaju svoje komunikacijske potriboće.
Normiranost i kodificiranje standardnoga jezika
Svaki stabilan standardni jezik se temelji na čvrstoj i obaveznoj normi. Držati se jezičnih pravil sliši jezičnomu bontonu. Norme su pravila, ka odredjuju kodeks jezika. Kodeks odredjuje jezični uzus, naime jezično hasnovanje, ono kako se u okviru standardnoga jezika govori i piše. Norma fiksira, ča je pravilno hasnovanje jezika. Med normom i kodifikacijom postoji razlika. Norma odredjuje, kako se triba govoriti. Kodifikacija odredjuje, kako se mora govoriti. Kodifikacijom se misli na izdjelivanje normativnih priručnikov. Tim kodifikacija sačinjava jezgru standardizacije. Kodeks je ona norma, ka je promovirana kot standardna i ka triba postati općeprihvaćena. To znači, da se ona mora probiti u jezičnoj zajednici. To znači, da ju svi, ki se služu jezikom moraju poštivati.
Jezične promjene
Jezik nije zaprt sistem, ki je jednoč stvoren, a pak za svenek ostaje na istom stupnju razvijenosti. Jezik je podložan vrimenskim, prostornim i funkcionalnim promjenam. Ali te promjene ne smu biti takove, da potkopaju stabilnost jezika. Konkretno jezične promjene ne smu upropastiti komunikaciju govornikov.
Agnjica Csenar-Schuster