Neprestano se zaoštrava situaciji na unutarschengenski granica unutar Europske unije. Ča se zaista dogadja na Sredozemnom morju med Libijom i talijanskom Lampedusom moremo samo naslutiti. Iako nam redovito stižu visti i slike s toga najjužnijega kutića (talijanskoga otoka) zapravo teško si moremo predočiti kakova ljudska katastrofa se onde dogadja. Niti u Europi ne znamo, kako dugo će Erdoğan još prepričiti veliki val, poplavu Europe s izbiglicami i gospodarskimi migranti. U Libanonu sidu na bačvi bureta (Pulverfass) jer u toj zemlji svaki je četvrti izbiglica.
Dnevne visti na domaćem radiju i TV, nas zapravo svaku uru opominjaju da na granici s Nimškom privatna kola i teretnjaki stoju dvi tri ure i zbog graničnih kontrolov. Nije ni čuda drugačije na austro-madjarskoj granici kod Nikištrofa: uru do dvi čekanja zbog graničnih kontrolov je jur uobičajeno. Madjari se pak ponekad fantu, osvećuju i pak oštro kontroliraju na ulazu u Madjarsku. Koga i o smislu toga svaki neka sudi sām.
Već neće dugo durati, pak će nam austrijsko ministarstvo unutrašnjih poslov zatvoriti granicu i sa Slovačkom kod Gijece. Još se bez kontrolov vozimo simo tamo i na novom i na starom prijelazu med Gijecom i Jandrofom. Ali krijumčari su otkrili ovu još otvorenu škulju i sada prevažavaju izbiglice i po A6 i je pušćaju iz kombijev na autoputu med Lajticom i Novim Selom. Počela je prava hajka, lov na ove izbiglice, pred svim dice i mladih majkov. Kim putem dolazu mladi muži se još ne zna točno ali je činjenica da dolazu.
Ali ča djelati? Za prosječne naše ljude je jasno, da toj dici i tim majkam triba pomoći. Političari i odgovorni u državi nam svaki dan trubu, da je plavčica puna, da već nima mjesta za izbiglice a još manje za migrante, jer je skoro nemoguće je integrirati, niti je djelatnih mjest za njih. Dakle je jedino rješenje hermetski zatvaranje graničnih prijelazov. Ali nije ni to garancija da bi val biguncev tim prestao. Sve napetija je situacija, a dodatno su vrijeda i izbori — a izbori su svenek kade tade! Austrijski savezni predsjednik Van der Bellen je oštro kritizirao zatvaranje granic i zaoštravanje kontrolov na granica unutar schengenskoga prostora. To je ne samo protiv duha EU, nego i jako škodljivo za gospodarstvo. On je u pravu — a ipak ova njegova izjava jasno kaže: Jur su zatvorene granice, jur je Schengen „povijest“, jur su nacionalne države počele okolo sebe dizati ograde, jur se je, na veliku žalost mnogih nas, počela razdrobiti EU.
Ali kakovo bi bilo rješenje da se to prepriči ili obustavi? Demokratski, kako se kaže, nije moguće. Dakle bi znamda bilo rješenje jaka i odgovornosti puna šakica jakih liderov, kim ova ujedinjena Europa zaista leži na srcu!!?