Projdući put smo rekli, da se partneri moraju prilagoditi jedan na drugoga, drugačije ne more funkcionirati njevo partnerstvo. Ako se svenek nek jedan podredjuje drugomu, sistem ne more funkcionirati, a pak izbusne kriza. Človik prem svega ne smi zabiti na svoje potriboće i na svoje individualno „ja“.
Kriza izbusne onda, kad jednomu od partnerov nastane jasno, da trpi pod vezom, da mu je partnerstvo nastalo kotno ter, ki teško počiva na njegovi rameni.
3. Razbojnički stan je mjesto, kade je barem jedan od partnerov izgubio iluziju, da formalno funkcioniranje u odnosu automatski znači, da postoji i uska povezanost med mužem i ženom. Depresivnost se javlja ili pak srditost na drugoga. Jedan partner ima ćut da ga drugi hasnuje za svoje dobrostanje, a tim ishasnuje. Isti partner je beštija, ka nas je razočarala i tako smo konfrontirani s nutarnjim kaosom. Tipično je, da mnogokrat samo jedan od partnerov zabludi u takozvani „razbojnički stan“, a drugi mirno uživa u svojoj ugodnoj dnevnoj sobi. Tada se kod razočaranoga partnera počnu javljati misli o raspitanju. Mnoga partnerstva se u ovoj fazi razbiju. Partner, ki se luči misli, da samo tako more spasiti svoju kožu, započeti novi žitak, novu karijeru i najti novu, ispunjenu ljubav. Gdo svoj problem u ovom razbojničkom stanu ne riješi, on si ga zame sa sobom u novo partnerstvo. Tako se sve ponovi s drugim partnerom. Smisao prebivanja u razbojničkom stanu postoji u tom, da si človik osvisti svoju problematiku i revidira negativne projekcije. Gdo je pripravan da i u „teški časi“ veze ostaje vjeran svojemu partneru, on mobilizira jaku snagu u dibini svoje duše. Ta snaga i njemu i partneru pomaže, da najdu put van iz prethodno opisanoga razbojničkoga stana. Za to je potribna strpljivost i izdržljivost, ar ta proces more durati ljeta dugo.
4. Grad si more „uzidati“ svaki par. Na svakoj Amorovoj strelici visi ključ u ta grad. On je simbol za harmoničnost med partneri, ku iščekuje svaki ljubavni par. U fazi zidanja grada obadva partneri iskusu svoje „ja“. Obadva išću mogućnosti i granice vlašćega ostvarenja. Svaki upoznava svoju ličnost, a s druge strani se ufaju na skupnu zajednicu. Oni spoznavaju, da kadakoč moraju hoditi i po različni, odvojeni puti. U gradu obadva suvereno djeluju, ar znaju da je u svakoj vezi i svitlo i škuro, da ljubav ali nikada ne skrsne. Sućut, razumivanje, popušćanje i strastven interes na drugom partneru su baza ispunjenoga odnosa. Za žitak u gradu ne postoju nikakove prepreke — zvana toga, da se put tamo ne da pokratiti.
(Agnjica Schuster)