Kako bi se mogli razumiti? Imamo jezik, da se razumimo! A ipak se dostkrat u žitku nismo razumili. Razumiti je umjetnost. Ali to ne znači, da ne moremo biti umjetniki razumivanja. Postoji način, kako bi mogli razumiti već, iako nikada nećemo do kraja razumiti svit, druge ljude, a niti nas same. Početo od starogrčkih vrimen mislioci kanu razumiti, kako funkcionira razumivanje, i to proces reflektiranja, na čijem kraju je smisao. Ta proces zovemo grčkim imenom hermeneutika. Hermeneutika je izvidjanje smisla i bazira na mentalnom diskursu.
Ali človik je u stanju razumiti na temelju simbolov, ki su mu dani u obliku jezika. On je uvezan u svit simbolov i u zajednicu, ka je kreirala te simbole. Simboli su glajni za sve, ki živu u spomenutoj zajednici. To znači, da su zajednici potribne skupne riči za odredjena konkretna i apstraktna dugovanja. Te riči moraju valjati za sve, zato su zapisane u rječnik, koga imamo i u obliku knjige i koga svaki sam nosi u svojoj glavi, ki govori odredjen jezik. A ipak ni skupne riči nisu garant za to, da je komunikacija uspješna. Riči, ke stoju u rječniku, su kolektivno imanje jezične zajednice. Svaki zna, ča značu. Kad je pojedinac hasnuje, si je prilagodi po svoji potriboća. Med tim, ča jedna rič znači u rječniku i med tim, ki smisao joj autor pripisuje u tekstu ili razgovoru, je velika razlika. U komunikaciji zvana toga hasnujemo riči svezane u cjelinu skupa s drugimi riči. Značenje jedne riči utiče na značenje drugih riči, i tako se stvara smisao. Zadaća hermeneutike je izviditi smisao. Izviditi, ča autor misli, moremo samo, ako poznamo kolektivno značenje riči, ada ono značenje, ko je zapisano u rječnik kot norma. U našem rječniku nisu razložene riči. Ako kanimo doznati, ča naša rič znači, ćemo najti u drugom stupcu samo nimšku rič, čije značenje opet nije razloženo. Ako za nimšku rič išćemo hrvatsku rič, a ne najdemo ju, mnogi gledaju u rječnik standardnohrvatskoga jezika. Onde nam se znamda nudi rič. Ali značenje te riči je fiksirala jezična zajednica u Hrvatskoj po potriboća društvenopolitičkoga sistema u Hrvatskoj. To je uzrok, zač nam Hrvatom u Austriji ta rič ne odgovara. Svaka zajednica kuje riči, ke su njoj potribne u nje domaćem zavičaju. U drugoj državi s drugom kulturom, s drugimi konvencijami, su jezičnoj zajednici potribne opet druge riči. Skupa s velikimi mislioci, to su recimo Schleiermacher, Gadamer ili Heidegger, tvrdim, da svako razumivanje i svaki smisao bazira na jeziku, koga si stvara jezična zajednica sama odvisno od toga, kako ona misli i kako ona doživljava sredinu, u koj je ona autohtona.
Agnjica Schuster