Raste broj onih, ki dalekovidno i s odredjenim znanjem i povijesti prorokuju nova teška vrimena. Prvič je još uvijek zamišljiv i realističan boj konvencionalnim oružjem. Pred svim ako pomislimo na peljačtvo najvećega „mirotvorca“ na svitu. Sjedinjene Američke Države i nje predsjednika. Boji s kanonami i automatskimi puškami i bombami u autu su i nadalje djelotvorno sredstvo u ubijanju, umaranju i političkoj agitaciji na ne tako dalekom Bliskom istoku. A svi oni su naoružani do zubi i s takovim oružjem, kim bi bili i de facto u stanju da u najkraćem vrimenu izbrišu cijelo stanovničtvo, moguće i cijeli život na ovoj Zemlji.
Ako znamo gdo sve se riva u politiku, onda jur dugo već ne moremo govoriti o „najbolji, najpametniji i najrazboritiji glava“. Već nas mora biti strah od manjka pameti, odgovornosti a pred svim i ljudskost, ka je još uvijek najjači pogon u životu ljudi. A ča bi drugi bilo nego to!
Europska unija je jur diboko pala u odustajanju od svojega nakanjenoga jedinstva i otvaranju granic, s uzvišenom i čistom nakanom da se smanji a konačno i izbriše nacionalizam. No ča ni izbiglice, bigunci, zasad nisu uspili do kraja, to sada korona-virus —ki stalno mutira i s pretvara a tim postaje stalni „partner“ u našem životu, koga se nećemo moći riješiti i ćemo se morati naučiti živiti s njim — u tom je sada uspio ov virus Covid-19 ods. Sars-Cov 2. Skupna europska politika u pogledu na mjere protiv ovoga virusa očito nisu moguće a kamoli da bi se ga pokušavalo spričiti zajedničkimi snagami širom svita. Pojedine države zatvaraju svoje granice jer tim kanu prepričiti „invaziju“ ovoga virusa. No, virus ne moru prepričiti. Zato pokušavaju prepričiti nositeljem transport ovoga virusa, ljudem, da prelazu granice. Panične odluke, panične akcije i paničenje med ljudi pelja do diženja agresije jednih na druge. Jedni se počnu bojati drugih, zasad još Austrijanci od Hrvatov, Slovenci od Talijanov, Madjari od Rumunjov i Srbov, Nimci od Austrijancev i obrnuto, Norvežani i Finci od Hrvatov (kakova nek apsurdna ideja!?) i td. i td. Misece dugo nismo išli u kineske restorane (i sada dobrim dijelom još ne) jer mislimo da se onde moremo zaraziti koronom.
Svagdir bi se mogli zaraziti korona-virusem, nimamo pojma kade se skrije. Najmanje se ga boju mladi ljudi — jer im se je misece dugo trubilo, da su samo stari, najstariji i betežni u pogibelji. Granice se zatvaraju i su dijelom jur zatvorene. I zbog toga propada gospodarstvo. Iz toga slijedi nezaposlenost i manjak dohotka, iz čega pak slijedi siromaštvo. Ako pak budu počeli krasti jedni druge, onda ćemo se pak po najprvo vatrenom oružju koncem konca vratiti na najprimitivnije, na kameke, oganj i vodu!