Po tri ljeti su Koprive opet pozvale na velik koncert u dvoranu Agora u Sambotelu. Već od dvih ur dugo su oko 1.000 gostov zabavljali šarolikim miksom vlašćih jačak, hrvatskih i internacionalnih hitov.

SAMBOTEL — Prazna pozornica ali ipak se čuje muzika, Bećarac, zaigran od tamburaši. A na jednoč su onda i tamburaši za viditi. Koprive su svoj veliki koncert počeli povorkom kroz cijelu dvoranu ča do na pozornicu.

Raspored večera

Na programu su Koprive imale točno 27 točkov. Pokidob je publika bila uglavnom iz Madjarske, si vjerojatno nigdor nije dočekao čisto hrvatski program. Još i nasuprot. Samo malo prik polovice jačkov je bilo po hrvatsku, ostale su bile po madjarski, engleski, španjolski, romanes i talijanski.

Večer su započeli i završili ali jednom vlašćom jačkom. Prva na pozornici je bila »Put je pred nama«, a zadnja je bila »Na zdravlje«. Koprive su na ov večer nastupile s različnimi instrumenti, početo od čisto tamburaškoga sastava, ča do bubnja, cahona i e-basa.

Nastup prijateljev iz Madjarske i Slovačke

Kot goste pozvano, ada najavljeni prijatelji večera su bile osobe ke imaju usku vezu sastavu iz Petrovoga Sela. Tako je pozdravio Stipan Djurić publiku, on je obljubljeni glas hrvatske narodne glazbe u Madjarskoj. Djurić je nastupao uz madjarski splet miksom Bogdanovih jačak.

Nadalje je bio na pozornici Tome Janković, ki je jačkom Imagine kade se je i sam pratio na gitari spomenuo na boj u Ukrajini. Slijedile su daljnje dvi jačke, od kih je jedna bila već ili manje tradicionalna Tomina »Milost«.

Nadalje su bili na pozornici jačkarica Zsófi Korponay, guslači Flórián Kónyai i Géza Peltzer kot i sastav madjarske narodne muzike orkestar Boglya.

Od folklora do Volare

Koncertni večer je počeo prilično mirno i nastupom Boglya dost tradicionalno. Virtuozno guslanje Flóriána Kónyaija je bio prvi muzikalni vrhunac. Med pojedinimi bloki zaigrane vlašće kompozicije su isto tako dizale štimungu, ipak je bila publika prilično mirna. I svitlo je bilo prilično decentno a ne noro i zabavno.

Spomenuta jačka Imagine, je bila onda najozbiljniji dio koncerta. Zatim su onda Koprive i prijatelji postepeno dizali raspoloženje publike izborom jačak: Lijepa li si, Ako su to samo bile laži, Ciao bella i Viszlát srácok. Ćutilo se je, kako je bilo već komu jako teško, da ostane siditi.

Kod zadnjih jačkov je onda i bilo tako daleko da su se prvi stali na svoji mjesti, pojedini su išli još i direktno pred pozornicu kade su i zatancali. Ovo pri ovom koncertu nije bio problem, jer u Madjarskoj već nisu valjale prepreke zbog korone.

Graničari došli s busom

Slično kot i pred trimi ljeti su i ov put došli člani folklorne grupe Graničari s busom na koncert. Zbog brojnih korona slučajev je bila grupa ali znatno manja nego predvidjena. Ipak su se razveselili s Koprivami, pred svim su bili Graničari i jedni od prvih ki su tancali pred pozornicom.

Isto kot i gosti su i Koprive uživale ov nastup, i kot su same rekle: „Svejedno je li dojde 500 ili 800 ljudi, mi kanimo ov koncert načiniti.“ A vidi se, da je bilo poželjenje veće nego dočekano, tako da će vjerojatno za dvoja ljeta biti opet ovako velik koncert.