Teški požar, oganj u francuskom nacionalnom svetišću Notre Dame (Naša Gospa) je pokazao, da je namjesto vjere u mnogi slučaji stupio kulturni nalog, kulturna zadaća. Crikve su postale hrami kulture ali manje vjere i turisti dojdu pogledati ove crikvene i arhitektonske znamenitosti iz kulturoloških uzrokov, a sve manje ih je ki se idu pomoliti u ove „hiže Božje“. Pravoda se i stavlja pitanje, su ove toliko lipe, veličanstvene zgrade uzidali zato da bi se ljudi mogli pomoliti u nji, ili je ovo bila častohlepnost vladarov i arhitektov, rukotvorcev i likovnih umjetnikov — gdo je bolji?
Bilo kako: s požarom na krovu jedne od najznamenitijih crikvenih zgradov svita, gotičke crikvene palače Notre Dame u srcu svitske metropole Pariz u jednom hipcu smo doznali za kulturološku važnost zgrade, ka je jedna od najboljih primjerov zato, kada su crikva i svitovna vlast bile jedno i se je stoprv kašnje vlast dilila na crikvene i svitovne vladare. Danas Crikva u Francuskoj ima samo još sporednu poziciju i ulogu. Francuzi su se podali laicizmu, ča znači: svitonazoru po kom vjera spada u privatnu sferu človika tr se ne smi mišati s javnom sferom politike. Temelji se na odvajanju Crikve od države tr na pluralističkom shvaćanju slobode vjere. U užem smislu prvić označava nereligiozni svitonazor, ki nije ujedno i protuvjerski nego ističe samostalnost i samodostatnost ljudskoga razuma bez pozivanja na transcendenciju.
Požar u ovoj jednoj od najznamenitijih kršćanskih katedralov, zničenje zapravo cijeloga krovišća od driva iz 13. stoljeća ponovo je otkrio znamenitosti ovakovih zgradov za kulturu ne samo dotične zemlje, nego i za kulturu uopće. Minja se uloga npr. i Notre Dame kao hižom Božjom, kamo ljudi idu da bi se pomolili (ne da toga danas već ne bi bilo), ali masa ljudi je došla zbog izuzetno lipe arhitekture, zbog neprocjenjivo vridne obloke od stakla, zbog vrhunski isklesanih štatuov, piljev a ne na zandje i zbog relikvije, trenovi vijenac, ki su Rimljani Jezuša navodno nasadili, prlje nego je nosio križ na kom je po novozavjetskoj predaji kašnje križevan.
Najednoč je ov požar u sredini Pariza pokazao, da su ljudi pripravni dati svoje pineze (velike i male) za obnovu ovoga bisera francuske kulture. Očito ovde već ne ide zato da je ovo u bīti još uvijek crikva, nego je obnova muzeja, atrakcije za same Francuze a s tim i za cijeli svit.
Ov požar u Parizu otvara naravno i diskusiju: gdo neka brine o ovi bezbrojni crikva i drugi crikveni zgrada? Gdo neka plati sva ta popravljanja i renovacije? Od crikvenih prinosev to sigurno neće biti moguće, uopće ako sve već ljudi stupi iz Crikve, da ne bi tribali platiti crikveni porez. Morat će to civilno društvo, morat ćemo to mi svi!