Država Austrija se pasivno ponaša u pogledu na izgradjivanje i jačanje gradišćanskohrvatskoga jezika. U medjuvrimenu pripadniki gradišćanskohrvatske zajednice masivno napušćaju jezik.
Razvitak jezika se more i forsirati
Države, ke su sklone svojim manjinam, su za očuvanje njevih manjinskih jezikov implementirale ustanove za jezično planiranje (Sprachplanungsbehörden). Te institucije imaju zadaću izgradjivati jezik. Jeziki, ki su jako profitirali od takovih institucijov, su katalonski, baskijski i velški.
Manjinski jeziki se moru naučiti u školi
Velški jezik je dugo vrime bio ugrožen u Walesu zbog engleskoga jezika. Ali danas on od svih manjinskih jezikov na svitu najbrže raste. Velški govori već nego 20% velškoga stanovničtva. Začudjujuće je, da skoro 40% dice od 10- do 15-ljetnih u Walesu govori, čita i piše velški. To je zato, kad su se ga naučili u školi.
Manjkavo podučavanje gradišćanskohrvatskoga jezika
Kod nas u Gradišću je manjkavo podučavanje gradišćanskohrvatskoga jezika. Manjkava je i operacionalizacija propisov za dvojezično podučavanje. Učiteljem fali potribno jezično znanje. Gradišćanskohrvatski jezik dica kumaj govoru za razliku od dice u Walesu. U takozvani dvojezični osnovni škola Gradišća se hrvatski jezik podučava kot tudji jezik, a obavezni predmeti u nimškom jeziku. Prava imerzija, pri koj je najmanje polovica podučavanja na manjiskom jeziku, se ne prakticira. Jezični nivo školarov nije evaluiran.
Nije predvidjeno revitalizirati gradišćanskohrvatski jezik
Država Austrija ne predvidja izdjelati strukturni plan za revitalizaciju jezika, a ne skrbi se ni za jezično planiranje. To znači, da ne postoji ni planiranje leksika, vokabulara, gradišćanskohrvatskoga jezika. Planiranje statusa, čim se jeziku daje ugled u javnosti, istotako ne postoji. Nažalost državi falu promišljene mjere i intencije s ciljem za očuvanje jezika. Namjesto toga država jezik i jezičnu zajednicu prepušća samoj sebi.
Kulturna društva ne moru očuvati gradišćanskohrvatski jezik
Odgovornost za očuvanje jezika je država delegirala gradišćanskohrvatskim kulturnim društvam, ka nisu u stanju ispuniti jezikoslovne zadaće. Kako, ne postoju sociolingvisti, ki bi mogli revitalizirati jezik! Potribne bi bile konstruktivne mjere, da bi se ublažio kvar, ki je učinjen jeziku. Svaki jezik, bio još tako mali, prikazuje svit na jedinstven način na temelju svojega jezičnoga repertoara. On se razvija prik tisućljeć i prilagodjava na nove prilike. Tako je bilo i s gradišćanskohrvatskim jezikom, ki je u svojoj novoj domovini preuzeo nova svojstva. Kad jezik skrsne, se kumaj još more rekonstruirati.
(Agnjica Csenar-Schuster)