Cijela Austrija je potresena, uzbunjena ali i teško pogodjena. Jedni od toga ča su rekli Strache i Gudenus u tajno i prikrito snimljenom intervju-u pred dvimi ljeti na odmoru u Ibizi. Drugi su pogodjeni dodatno zbog toga, da se tajno snima i s tim ide u javnost i da se pak i ugledni mediji najdu, ki to i širu. Treti su uz sve ovo i potučeni do dna, jer su ovo uhodarske (Spitzel-) metode, kakove smo poznavali npr. iz nacističkih isto kao i komunističkih političkih sistemov. A četvrti su ponovo teško razočarani da je opet jednoč prošla jedna austrijska savezna vlada, ka je obećala i ništ, ali stvarno ništ nije držala u pogledu na narodne grupe.
Ako polazimo od Kreiskyjeve a kašnje još i Sinovčeve dobe moramo ustanoviti, da su zapravo sve savezne vlade bile „rezistentne“ i „otporne“ prema opravdanim zahtjevom narodnih grup ods. autohtonih nacionalnih manjin u Austriji. Da su u črnoj Schüsselovoj vladi postavili dvojezične seoske tablice po odredjeni seli Gradišća se ima zahvaliti oštrim mjeram iz Bruxellesa i nagražanjem da ćedu kaštigati saveznu vladu. I s tim smo se i sami diboko zarizali u meso, jer smo se uglavnom zadovoljili s tim da su nam postavili dvojezične seoske tablice i cijela Austrija — uključivši i brojnih naših ljudi — je mislila, da su tim ispunjena manjinska prava. I već nismo mogli realizirati nijedno drugo potribovanje, jer smo se desetljeća dugo „sjeli“ na tablice, tako da smo jur i skoro sami vjerovali da bi to bilo sve.
U Austriji nijedna koalicijska vlada ništ nije učinila za poboljšanje financijske a tim i egzistencijalne situacije gradišćanskih Hrvatov. Niti socijaldemokrati Vranitzky, niti Klima, niti narodnjak Schüssel, niti ponovo socijaldemokrati Gusenbauer, Faymann niti Kern, niti na zadnje u tirkizno-plavoj koaliciji s Kurzom i Stracheom ništ nam nisu ponudili a još manje su realizirali u našu korist.
Gdo od nas se još spominje trih djelatnih grup u Saveznom kancelarstvu i koliko snage i mašte se je uložilo u sve to? Koliko su nas za norca držali najviši činovniki ove republike polag nimške krilatice „Wenn ich nicht mehr weiter weiß, mach ich einen Arbeitskreis“. Prošli su još i dva „hrvatski“ ministri u Saveznoj vladi — opet ništ. Ljeta idu i „karavane prolazu“ a cilj bilo ke vlade je jasan: Ćemo im dati čekati, ćemo je ostaviti na cidilu, ionako će se sve od samoga riješiti. Vrijeda već nećedu imati snage ni volje da bi se zač borili — pak im već ne tribamo ništ dati. A s njimi pohvaliti ćemo se i nadalje i isticati mnogostrukost i jezično i kulturno bogatstvo.
I opet jednoč se je slomila jedna vlada i opet jednoč smo bili prekasno da bi si nešto shodili. I opet će početi sve od novoga i opet ćemo novim političarom sve morati nanovič razložiti! Za popiz…!