Po velikoj turi razvažanja knjig kroz cijelo Gradišće je predstavio Kolo Slavuj prošli vikend svoju novu knjigu „Narodni plesni običaji Gradišćanskih Hrvata“ bogatim programom u Uzlopu i u Petrovom Selu.

Knjiga „Narodni plesni običaji Gradišćanskih Hrvata“, ka stoji 38 €, se je prezentirala petak, 13. maja u Uzlopu, kot i dan kašnje u Petrovom Selu. Suorganizatori su bili Hrvatsko kulturno društvo Uzlop, Tamburica Uzlop kot i Hrvatska samouprava Petrovo Selo.

Duga ljeta je dr. Ivan Ivančan, poznati hrvatski etnolog, kanio izdati knjigu o plesni običaji gradišćanskih Hrvatov. Kad to za doživotno vrime nije već mogao ostvariti, si je Kolo-Slavuj postavio zadaću skupa s Ivančanovim sinom Andrijom, izdati monografiju, ka temelji na Ivančanovih zapisi iz 70ih ljet prošloga stoljeća kad je za istraživanja proputovao Gradišće.

Kot je istaknula Gabriela Novak-Karall u prvom bloku prezentacije, ku je moderirala Marijana Palatin, je ovo prva knjiga ka kaže i tematizira, ali i dokumentira plesne običaje Hrvatic i Hrvatov u Gradišću. Ovako neka se zvana toga ovjekovječuje Ivančanovo djelo kot i na vidilo spravi djelovanje nadregionalnoga ansambla Kolo-Slavuj, ki svečuje svoju 50. obljetnicu postojanja.

Ivančanovi sprohodniki se spominjaju

Na pozornici farskoga doma u Uzlopu su u drugom dijelu prezentacije sidili Mirko Berlaković, Klaus Čenar i Mirko Sinovac. Oni su Ivana Ivančana pri njegovom djelovanju i istraživanju u Gradišću sprohodili i su s publikom mogli diliti posebne spominke i doživljaje, ke je povezuju s pokojnim hrvatskim etnokoreografom i etnokoreologom.

Mirko Berlaković, kot prvi predsjednik Kolo-Slavuja, se je na primjer još dobro mogao spomenuti kako je s Ivančanom pohodio stare ljude i je ispitivao o plesni običaji i tančeni koraki u svoji seli. Istaknuo je kako se je mislilo da su „gradišćanski“ koraki jur pozabljeni i kako je dr. Ivan Ivančan u toku razgovora sa stari ljudi izvidio kako i kade su se naučili tancati ili kako točno izgledaju koraki pojedinih plesov. Najstarji je pri tom bio jedan muž iz Fileža, ki je u visokoj starosti od 85 ljet pokazao Ivančanu kako se mora tancati prik metle.

Časni predsjednik Kolo-Slavuja, Klaus Čenar, je zvana toga uvadio kako si je Kolo-Slavuj morao stoprv zaslužit koreografije ke je dr. Ivan Ivanačna za nje načinio. Tako su se najprije morali naučiti jednu odredjenu koreografiju, ku si je Ivančan onda pogledao i ocijenio. Stoprv zatim je odlučio sastaviti posebne koreografije za Kolo Slavuj, ke je konačno onda i peršonski s njimi zavježbao. Ukupno šest različnih tancev je tako sastavio za nadregionalni ansambl gradišćanskih Hrvatov. Zadnja koreografije je bila „Ki će s nami pirovati“.

Koreografska korifeja, ka je ljubila tipično bečansko jilo plućice, je bila kot človik malo „teža“, kot ga je opisao Klaus Čenar. Njega je poznao i dugoljetni peljač i predsjednik Tamburice Uzlop, Mirko Sinovac. Dr. Ivan Ivančan je bio pripravan i za uzlopsko tamburaško društvo sastaviti koreografiju. Tri dane dugo je zato istraživao po Uzlopu i si dao razložiti korake i posebnosti. Do onda je naime bio „Uzlopski šotiš“ jedini tanac odnosno jedini redoslijed korakov ki se je tancao. 1988. ljeta je Ivančan onda skupa s Tamburicom Uzlop zavježbao koreografiju „Mi Uzlopci“, ka je i danas još dio njevoga tančenoga repertoara.

Mogućnosti korišćenja i demonstracija knjige

U okviru prezentacije se je predstavio i način i različne mogućnosti korišćenja knjige „Narodni plesni običaji Gradišćanskih Hrvata“. Uz tekste i točna upućivanja tančenih korakov – takozvanih kinetogramov – je monografija pred svim i na audiovizualnom području atraktivna i mnogovrsna. Uz različne slike iz mladje i starje prošlosti, notnih zapisov i originalnih citatov su pred svim QR-kodi vrhunski detalj, ki nije za zanemariti. Sa smartphoneom se more jednostavno kod skenirati i si onda poslušati originalne audio-snimke jačak ili dijele razgovorov, ki su se peljali u okviru istraživanja dr. Ivana Ivančana.

Uvid u sadržaj knjige, kot i u mogućnosti korišćenja su dali Filip Tyran i Kristijan Karall, ki je bio nadležan za tehničko ostvarenje. Kot glavni urednik knjige je Filip Tyran istaknuo, da je uredničtvu bilo pred svim važno biti jako točan – pred svim i jezično: Vidi se naime kako je cijela jezična šarolikost Gradišća zastupana. Zato su na primjer ugradili i rječnik u kom se moru nepoznate riči pogledati odnosno doznati značenja posebnih seoskih riči i izrekov. Zvana toga im je bilo važno ugraditit plesne običaje gradišćanskih Hrvatov u Madjarskoj, Slovačkoj i Češkoj. Ovde dr. Ivančan nije istraživao, tako da se je samo ugradio tekst njegove kolegice Zdenke Jelinkove o plesni običaji Hrvatov na Moravi u Češkoj.

Nadalje je Štefan Novak pri prezentaciji istaknuo kako važno je bilo dr. Ivanu Ivančanu transportirati ne samo pojedine korake ili jačke, nego u prvom redu duh. Iako su koreografije naime svenek na neki način stilizirane, je bilo etnokoreologu i etnokoreografu Ivančanu u prvom redu važno da se originalni duh tancov ne izgubi. Pojedini tanci su se na primjer zvećega samo u pojedini kraji Gradišća opomenuli: O „Šotišu“ ali „Štrošnajderu“ su Ivančanu tako pred svim na Poljanci povidali - „Čardaš“ nasuprot je skoro bio u svakom selu zastupan. Ipak, iako se u jednom selu jedan tanac ni posebno opomenuo, to još dugo ne znači da se ga i zaistinu nije tancalo, tako Štefan Novak u svojem dijelu prezentacije. Tančeni primjeri i jačenje Kolo-Slavuja, ali i audio-primjeri jačak i snimke citatov i razgovorov su publiki konačno predočili sadržaj i joj omogućili konkretan i poseban doživljaj Ivančanovih zapisov ali pred svim i gradišćanskohrvatske plesne kulture. Za jednoga ili drugoga je to bilo na prvi pogled i malo apstraktno.