Polazeći od kipov različnih umjetnikov, ki prikazuju Zadnju vičeru, su se Jezuš i njegovi učeniki najili do sitosti. Zadnja vičera prlje nego su ulovili i mučili Jezuša je jedan od najomiljenijih motivov zapadne umjetnosti. Ribe, kruh, vino i voda su čvrsti segmenti gošćine. Ča se je minjalo tokom stoljeć, je veličina porcijov na kipi. To su istražili britanski nutricionist (Ernährungswissenschaftler), Brian Wansink, i njegov brat, teolog Craig Wansink.
Študirali su 52 poznate kipe, med drugim Cranacha starjega, Rubensa i Dalija, osebujnom tehnologijom. Pritom su im rotirali na monitoru hlibi kruha, ribe i pladnji. Prispodobili su te predmete s drugimi i zaključili: Od sridnjega vijeka do danas su se povećale porcije jilišev za 69%, veličina pladanj je narasla na 66%, a kusići kruha na 23%. Trend prema većim porcijam jila je najmanje 1000 ljet star. To kaže, da se je produkcija, pristupačnost i cijena jila u Europi za stanovništvo kontinuirano poboljšavala. Na najpoznatijem kipu zadnje vičere, na fresku Leonarda da Vincija, su porcije jila još dost skromne.