Još se spominjam rodjendanskoga slavlja na rastoku kod Traudike Roženić u Trajštofu, kade je bilo svečevanje 50. rodjendana Ivice Karalla. U svojem hvalospjevu je tada bio rekao Tome Kačić uz ostalo „…sada su i naši junaki jur pedeset…“. No, niti zem. savj. Jivac Karall niti dugoljetni zastupnik u Gradišćanskom zemaljskom saboru Tome Kačić već nisu med nami. Ali se ova Kačićeva izreka more preložiti i na druge osobe, ličnosti i jubileje. Ovo se na svaki način tiče i Franje Palkovića (70). Izgleda da ima toliko snage, da zapravo od prvih studentskih časov do dana današnjega „ne miruje“ i da je nazočan i aktivan jur već od 50 ljet u (gradišćansko)hrvatskoj sceni na mnogi područji i brojni regija.
Kade su časi, kad su se kao mladi hakovci angažirali i u Kolu a na sve vijeke će se ime Franje Palkovića povezati i s I. Symposionom Croaticonom (1973.). I zbog toga jer mu se je ugodalo da uredi zbornik o tom simpoziju (sa čuvenom i bezbroj puti citiranom i pokazanom zemljopisnom kartom po J. Breu-u) o gradišćanskohrvatski naselji na panonskom području — ča se sa sadržajno vrlo bogatom i politički takaj „vrućem“ II. Symposionom (1983.) drugim nažalost već nije ugodalo i čiji referati u rukopisi još uvijek čekaju objelodanjenje.
No, Franjo Palković je ostavio svoje trage u hrvatskom „Društvu“ u Beču u drugom dijelu svoje „hrvatske karijere“ kao funkcionar. Tada je stao na čelu Hgkd-a i je bio jako i uspješno angažiran u prostornom pretvaranju i preuredjenju Hgkd-a i Hak-a u Hrvatski centar. Da bi ončas bio malo „elastičniji“ u neki temeljni pitanji, morebit bi danas bio još uvijek na čelu ovoga krovnoga društva. Ali onda je opet pitanje, da li bi napravio karijeru u Vamedu ili pak kašnje kao upravni direktor bolnice u St. Pöltenu.
Pravoda, Franji je organiziranje, planiranje a pak i realiziranje u krvi, takorekuć položeno u zipku. Morebit je to i ona poljanska krv, ku je naslijedio od svojega oca, ki je kao školnik u Filežu pak postao priznata i cijenjena ličnost i stup kulturnoga života. To je jur davno i Franjo, ki si je postavio za cilj, da rodjeni mu Filež neka nastane „tvrdjava medicine, kulture i svega ča pada pod ta pojam, dakle i literature, likovne umjetnosti i glazbe, a ne na zadnje i športa“. Prem velike konkurencije i Kuge u Velikom Borištofu i Mlade inicijative u neposrednom susjedstvu, u Mjenovu, je s Literarnim i kulturnim društvom Likud Filež stvorio nišu, u koj ima dosta prostora i sadržaja da bi mogli postojati i uspivati uz jur postojeće inicijative i institucije. A oživljenjem Majalesa, je selu nešto vrnuo iz starih vrimen, vač more zapokati puno toga, ča mu leži na srcu i od čega je uvjeren, da triba gajiti i izvesti. Da bi mu nek i svi Filešci sve to nadoplatili i bili zahvalni!