Na Silvestar je imala nova produkcija OHO-a premijeru u Borti. Pod nazivom „Rijeka si išće novo korito“ je publika mogla ploviti po postojeći, zgubljeni i novododani melodija i narodnosti Gradišća.
BORTA - Prošlo je skoro deset ljet, otkad se je uspješna produkcija OHO-a „Rijeka – Jačke živih, jačke mrtvih“ prezentirala širom Austrije. Režiser Peter Wagner i komponist Ferry Janoška su zato 2015. ljeta primili još i Gradišćansku nagradu za narodnu kulturu. Iako ju je Wagner ončas zbog neslaganja o koaliciji sa Slobodnjaki u Gradišću odbio, produkcija ostala je u pameti. Da se kusić uprav u minulom jubilarnom ljetu za Gradišće predjela i proširuje, je bila logična posljedica. Kot piše u opširnoj programskoj knjižici je bila premijera na Silvestar svisno zibrana. Ona neka bude završetak jubilarnoga ljeta, ki se neka razumi kot mentalni odlazak u sljedeći odlomak naše povijesti.
Da se vrimena i u Gradišću minjaju, to je Peter Wagner u ovom kusiću prikazao s tim, da ov put nije samo dao glas narodnim grupam, nego i svim onim, ki su se zadnjih ljet doselili u Gradišće. A tih je dost: 29.000 ljudi iz 137 držav je zadnjih desetljeć našlo dom u Gradišću. Med njimi i protagonisti kratkih video-klipov, ke su se projicirali u ovoj kazališno-esejističkoj produkciji kot piše u knjižici. Mladi Afganac Salim Jadegari jači jačku iz svoje domovine i svira na instrumentu, ki si je iz Kabula sobom zeo. Njegova žena Malahant Raef prevadja tekst. Iranke Farinaz Pourkhalil i Soheyla Warnung jaču uz pratnju YouTubea na mobitelu. A Rumunjka Nicolae Labis se odlučuje za pjesmicu, ku recitira pred kamerom uz klasičnu muziku. Ukupno deset takovih projekcijov ih je, ke obogaćuju program i se osebujno istaknu u programu.
Ki je vidio prvi dio „Rijeke“ će se morebit čuditi formatu. Glumački dijeli su se skoro potpuno izostavili. Na pozornici sidu lipo poredjeno na livoj strani muzičari, na desnoj jačkarice i jačkari. Nasred njih se po svakoj točki pojavljuje režiser i autor Peter Wagner, ki čita i uvodi publiku u tematiku. Prinosi uživo živu od narodnoga blaga narodnih grup. A i u sastavu je to vidljivo: Uz Evelinu Rabold i Tamaša Hompoka jaču i Dolnjopuljanka Claudia Fellinger i Pinkovčan Aleksandar Vuković. Muzički trio se sastavlja od aranžera Ferryja Janoške, gitarista Thomasa Marije Tonettija i Dolnjopuljanca Nikole Zeichmanna. Oni daju svojimi lipimi glasi i vrsnimi rukami svakoj jački poseban čar. To su židovske, nimške, ugarske, romske, hrvatske i engleske jačke, svi u novom jazz-ruhu. Prepoznaje se to kod hrvatske balade Išal mi je Ive, a i čisto malo kod Brujevoga hita Vila u izvedbi Aleksa Vukovića. Ki je jur koč čuo spričanje ili još i javkanje, ta to u ovoj produkciji prez dodatnih informacijov neće prepoznati. Čini se, da je ovde ova osebito intimna praksa bila samo labava inspiracija za kakovu novu vrst recitiranja.
Rijeka si je iskala novo korito i je pri tom u ovoj dvournoj predstavi publiki naplavila presjek kulturov – novijih i starijih i je s tim sigurno i otvorila oči publiki za šarolikost ovoga prostora. Kratko pred deseti navečer je u OHO uzabožala publika od ličnim izvodjačicam i izvodjačem. Produkcija se more još ov vikend pogledati u OHO-u. 28. 1. putuje dalje u KUGU.