Takozvani obrazovni kanon (Bildungskanon) su „must knows” društva. Konkretno, moramo znati imena saveznih ministrov? Je potribno, da smo čitali Goetheovoga »Fausta«. Obrazovni kanon je mirilo za znanje, ko nam je potribno u društvu. To je znanje, ko se odnosi na kulturne vridnosti. Rič „kanon“ potiče iz hebrejskoga jezika i znači „mirilo“.
Prvi kanon, ki je naišao na relativno široku akceptanciju, je sastavljen još u antiki. U rimskoj dobi razvio se je koncept 7 slobodnih umjetnosti („septem artes liberales“), od kih su gramatika, retorika i logika činile tzv. trivium, a aritmetika, geometrija, astronomija i muzika kvadrivium. Ti predmeti su zvećega sačinjavali većinu sridnjovjekovnoga obrazovanja s naglaskom na humanističke znanosti, ada one discipline, ke proučavaju človičje bivanje analitičkimi, kritičkimi i misaonimi metodami.
S adaptacijom trivium i dandanas valja na području jezikov. On sadržava sljedeće potkategorije:
- vladanje jezikom
- sposobnost logičnoga premišljavanja
- i sposobnost strukturirane i konstruktivne komunikacije.
Obrazovni kanon neke škole obuhvaća školske predmete i nastavne plane (Lehrpläne). U vezi s nastavnimi plani je osebito važno, ča školarice i školari danas neka znaju u različni škola. Predmeti dicu neka osposobu za žitak. Ča u školskom obrazovnom kanonu neka bude zapisano, se je tokom vrimena minjalo. Ali postoji konzens, da obrazovni kanon neka pobudjuje človika na doživotnu učnju i da človiku neka posreduje bazu, da si i kasnije prisvaja znanje i kompetencije. Debata, ča u 21. stoljeću neka bude na nastavnom planu škol, je jako živa. Mjerodavni su si složni, da se tri kulturne tehnike, i to čitanje, pisanje, računanje, ča se podučava u osnovnoj školi, u doglednom vrimenu mora proširiti za kulturnu tehniku, ka posreduje kompjutorsko znanje.
Obrazovni kanon popularne kulture, takozvani „must knows“ društva se djelomično poklapa sa školskimi nastavnimi plani. U reprezentativni anketa se je ispostavilo, da broj ljudi, ki se informiraju prik interneta o različni društveni tema, stalno raste. To valja osebito za mladju generaciju.
Oni, ki su mladji nego 30 ljet, se sve manje interesiraju za politiku, ekonomiju i ekologiju, za toliko već za komunikacijske tehnologije i konzum. To znači, da klasični obrazovni kanon zgublja važnost, a sve važnije nastaje znanje, ko je vezano uz svakidanji žitak. Je li će ova tendencija ostati, će pokazati budućnost.
(Agnjica Schuster)