Obramba manjin je u internacionalnom pravu dificilno područje, a ipak je u moderni pravni sistemi obramba manjin važno područje ljudskih prav. I tako su internacionalne organizacije isformulirale dokumente o obrambi manjin.
Ujedinjeni narodi (UNO)
S Općom deklaracijom o pravi človika (1948) se je u okviru Ujedinjenih narodov ugodalo uvezati obrambu manjin u ljudska prava. Tim je stvoren temelj za daljnje internacionalne dokumente u pogledu na manjinska prava. Nažalost su ljudska i manjinska prava povezana s individualnimi pravi, ča znači da nisu jako djelotvorna. Manjinski kolektiv kot takov nima nikarkovih prav, samo pojedini pripadnik manjine more inzistirati na svoja prava, ali on se more i protiviti tomu, da ishasnuje njemu dodiljena prava. Nacionalne države se nisu angažirale u pogledu na čuvanje manjin, ke su nastanjene na njevom teritoriju. Finska antropološkinja Reetta Toivanen je osvidočena, da nacionalne države svoje manjine nisu kanile čuvati i da su zato manjinska prava svisno kombinirana s individualnimi pravi. I tako je propala ideja o obrambi manjinskih zajednic.
Na razini Ujedinjenih narodov je obramba manjin 1966. ljeta zapisana u članu 27 Internacionalnoga pakta o gradjanski i politički pravi (IPBPR). IPBPR je medjunarodnopravni ugovor i kot takov obavezan za države potpisnice, naravno i za Austriju. Ali su i ovde mehanizmi implementiranja manjinskih prav jako ograničeni. 1992. ljeta je Generalno spravišće UN-a zaključilo Deklaraciju o pravi pripadnikov nacionalnih, etničkih, vjerskih i jezičnih manjin. Kot rezolucija ova deklaracija nije obavezna, ali ju moremo gledati kot prvi korak tematiziranja manjinskih prav.
Europska unija (EU)
U ugovoru EU-a stoji u članu 2: „Die Werte, auf die sich die Union gründet, sind die Achtung der Menschenwürde, Freiheit, Demokratie, Gleichheit, Rechtsstaatlichkeit und die Wahrung der Menschenrechte einschließlich der Rechte der Personen, die Minderheiten angehören.
I ovde je opet govora o pojedinom človiku, ki ima prava, a ne o cijeloj manjini. Temeljna prava EU-a su zapisana u čarti. I tako moremo čitati u članu 22 o mnogovrsnosti kulturov, vjer i jezikov. Države članice Europske unije manjinske jezike na njevom teritoriju tretiraju po vlašći mirili, ča im dopušća takozvani princip supsidijarnosti. I tako je jezična politika EU-a do sada pokazala malo inicijativov u pogledu na podupiranje manjinskih jezikov. EU dosad nije motivira svoje države članice, da poboljšaju jezično zakonodavstvo na hasan svojih manjin. U skladu s tim ni austrijska jezična politika dosad nije ostvarila pozitivne rezultate u pogledu na obrambu svojih manjin, ar manjinski jeziki ove zemlje stoju na rubu propasti. Med propagiranom i ostvarenom većjezičnošću EU-a postoji velika diskrepancija. Čitajte drugi put o mehanizmi, ke je izdjelalo Vijeće Europe (Europarat).
(Agnjica Csenar-Schuster)