Kad su brojači glasov pri izboru za zemaljskoga poglavara Gradišća, u četvrtak, 28. februara ponovo počeli brojiti listiće, se je već komu iskušenijemu i zrelijemu političaru ali i posmatraču zgusnula krv u žila. Bio je ovo pravi déjà-vu (= jur vidjeno). Ali ovput u žila nekih socijaldemokratskih saborskih zastupnikov i članov vlade. Dana 30. oktobra 1987. ljeta je bila zgusnula krv u žila narodnjačkih zastupnikov. Nije, naime, Feri Sauerzopf nastao zemaljski poglavar Gradišća, kako je očito bilo dogovoreno med njegovim VP-om i Rauterovim odnosno Haiderovim FP-om. Najvjerojatnije je pomoću glasa slobodara Gregora Munzenriedera (ča se pravoda nikada nije moglo dokazati, jer su izbori bili tajni) socijalist Hans Sipötz postao zemaljski poglavar i tim naslijedio Theodora Keryja u toj funkciji na čelu Gradišća. Tada su Sauerzopf i ostali VP-zastupniki u Saboru otvoreno govorili o izdajstvu jednoga pojedinca, ki je VP-u zeo zemaljskoga poglavara. Ovi su tada govorili i o „srebrnjaki“, kimi bi socijalisti bili kupili „izdajnika-Judaša“.
Socijalisti s novim poglavarom Sipötzem su to naravno tajili i vehementno odbili. Za nje je Munzenrieder samo na demokratski način pomogao onoj stranki (SP-u), ka je imala ionako većinu glasov u Saboru a pak i vladi (4:3). Ali je činjenica da je Munzenrieder iz Zajezerja, isto kao i Sipötz, 1987. ljeta odlučio o osobi zemaljskoga poglavara i se u gradišćanskoj javnosti nije sumljalo, da je Sipötz bio dost zrizan da za sebe pridobene Munzenriedera — dokle se to ovput zapravo nije moglo dogoditi jer s mandati nije bilo tako usko. Nikad se nije potvrdilo, da je bio Munzenrieder ki se je „srušio“. Ali su to tvrdili tadašnji ostali dva slobodari u Saboru, Rauter i Edi Nicka.
Sauerzopf se je tada pogrozio Sipötzu, ako ne more dokazati, da nije posredno ili neposredno bio upleten u aferu s Munzenriederom, da kani rekurirati izbor Sipötza za poglavara. No sve to se je pak utišilo, Sauerzopf je morao zeti na znanje da su ga „legli“ i je vrijeda odstupio. Isto je učinio Munzenrieder.
Interesantan detalj na rubu u retrospektivi: pisac ovih redov je tada kao novinar izvješćavao iz dvorane Zemaljskoga sabora i je slučajno stao iza Munzenriedera, ki je sidio u zadnjem redu. Kad su se dilili glasački listići, mi je palo u oči, da je Munzenrieder plašljivo gledao okolo na okolo i je, kako to činu ponekad školari ako ne kanu da gdo od nekoga otpiše pri ispitu, držu ruku, se shranjaju za rukom i takorekuć tajno, u strahu da nigdo ne bi vidio ča pišu, ispunio svoj listić, ki je onda bacio u škrablju. Stoprv kad su pak izbrojili listići se je pokazalo, da je ovo ponašanje Munzenriedera moglo biti indic, da je on to bio, ki je lomio dogovor slobodarov s narodnjaki...