Učitelji, novinari i pisci se ne zgledaju na gradišćanskohrvatski kodificirani jezik. Kodificiran je u Rječniki, Gramatiki i Pravopisu. Jezični savjetniki zvana jezičnoga ABC-a, ki postoji na web-stranici ZIGH-a (www.zigh.at) ne postoju. Iako recimo učitelji, novinari i pisci znaju za Gramatiku, se kumaj držu zakonov, ki su zapisani u Gramatiki. Kvalitetna izobrazba u jeziku fali. Zato jezični laiki ne vidu važnost i vridnost standardnoga jezika i potriboću korektnoga izražavanja.
Službeni jezik nije istovrimeno standardni jezik
Standardni jezik je potriban zato, da govorniki, svejedno je li su iz Čajte, Šuševa, Trajštofa ili Bijeloga Sela, moru hasnovati ujednačen jezik, da bi u aktivnom govoru prepričili nesporazume. Seoski idiom razumu samo ljudi iz istoga sela. Gdo zna, ča je „putena“ u Velikom Borištofu? Uzlopci to med sobom znaju. Ali ako Uzlopac veli „duhovska roža“, će ga razumiti i Velikoborištofac, ako se je naučio standardnu varijantu. Gradišćanskohrvatski standardni jezik bi morala govoriti državna uprava, škole i mediji. Moralo bi biti normalno, da se standardni jezik podučava u školi, da ga hasnuju učitelji i da se govori u javnosti. To je uzrok, zač je država proglasila gradišćanskohrvatski jezik službenim jezikom. Ali samim proglašavanjem jezik ne nastaje jezik javnosti i standardni jezik. Za to je potribno steći i produbiti jezično znanje i govoriti jezik u javnosti prez sramovanja. Paralelno je potribno razvijati jezik u svi javni područji, u ki se neka hasnuje.
Kada znam hrvatski?
Standardni jezik moremo najti u znanosti, administraciji, u mediji i književnosti. Gradišćanskohrvatski jezik fali u znanosti, kumaj živi u administraciji. Gdo govori seoski dijalekt, ne smi misliti: „Ja znam hrvatski!“ Ako se morem doma pominati sa starommaterom, je to lipo, ali ako u školi ne morem računati integral po hrvatsku, onda mi u tom jeziku ča fali.
Jezične pogriške nisu potribne
Gdo o sebi tvrdi, da zna hrvatski, mora imati pojma o jezični pravili kot su zapisana u Gramatiki. Naša Gramatika je sastavljena po navada hasnovanja jezika u pismenoj praksi. Zato naša Gramatika nije samo normativna, nego i deskriptivna. Ona na temelju opisa jezika predlaže, kako se pravilno neka hasnuje jezik. Ja sam iz gradišćanskohrvatskih tekstov isfiltrirala otprilike 200 pogriškov. Počela sam u ZIGH-u izdjelivati takozvani Jezični ABC, ki je zbog neobrazovanosti odbora ukinut. U Jezičnom ABC-u kratko i pregnantno objašnjavam pogriške i dajem konkretne prijedloge za pravilno hasnovanje jezika s upućivanjem na Gramatiku.
Najkasnije s publiciranjem Gramatike bi se bila morala u ZIGH-u pod državnim pokroviteljstvom etablirati neka vrst jezičnoga konzaltinga. Nažalost momentano falu resurse za to.
(Agnjica Csenar-Schuster)