Već od 100 grup je nastupilo na 59. izdanju folklornoga festivala, ki je ljetos bio u varošu Nuoro na Sardiniji. Brojne grupe su došle iz Nimške i Latvije. Hrvatski folklor su pokazali samo Dolnjopuljanci.
NUORO – Nošnje u svi obliki i farba, poznate i nepoznate melodije, muzika na različni ins- trumenti skoro kroz cijelu noć – to je Europeada. Ov najveći folklorni festival Europe je ljetos gostovao u Sardiniji u malom varošu Nuoro u sredini otoka, i to jur po treti put.
Ljetos je opet sudjelovala dolnjopuljanska folklorna grupa Hajdenjaki, po 2017. ljetu, kada je bila Europeada u Finskoj u Turku. 19 folklorašev je cijeli tajedan prebavilo u Sardiniji. Prve dva dane su razgledali Cagliari, od srijede do nedilje su bili onda u Nuoru. Stanovali su zajedno s folkloraši iz Nimške i Belgije u velikoj dvorani za tjelovježbu. Ovde tancoši i tamburaši iz već uzrokov nisu prebavili preveć časa.
Uzrok tomu su bili tri nastupi kot i povorka, kot i razgledivanje grada po noći. Tako je folklorna grupa Hajdenjaki sudjelovala pri otvaranju u četvrtak, 25. julija u štadionu Stadio Communale Frogheri. Ovde su muzičari bili na glavnoj pozornici, a tancoši su pokazali tance u dužini od maksimalno trih minut na jednoj od pet velikih pozornic (12x12 metrov) ke su bile smješćene u obliku X na igrališću. Dolnjopuljanci su pokazali vrhunce Puljanskoga i Borištofskoga kola – tanac s flošami na glavi i muški tančeni solo.
Cijela priredba je durala oko trih uri, jer pred samim otvaranjem je mladenačka grupa iz Čeških Šmiklavcev predstavila svoj repertoar. Četvrtak i petak je program završio u štadionu s Europeade by Night. Ovde je svaka grupa imala 20 minut časa da predstavi svoj program.
Svaka grupa more pri najavi izraziti želju, na ki točka kani sudjelovati. Ove su se ljetos Hajdenjakom skoro sve ispunile.
Simbol ove Europeade je bila šara kokoš. Takozvani Sardisches Pfauenhuhn je bio stiliziran u farba plavo, žuto, zeleno i bijelo svagdir za viditi. Svoje porijeklo ima jur u bicantinskoj dobi.
Pri otvaranju i tijekom cijele Europeade su bili vidljivi protesti protiv predvidjenoga parka s fotovoltaikom i vjetarnicami, ki je predvidjen u ogromnoj mjeri – znatno veće nego bi je sam otok tribao.
Jedan od vrhuncev svake Europeade je povorka. U Nuoru je peljala kroz stari grad do štadiona na dužini od prilično dvih do trih kilometrov, odvisno od ke pozicije je grupa štartala.
U velikom broju su pratili stanovniki ovu šarolikost nošnjov i melodijov, kade je limena glazba nadvladala ostale instrumente. Gledatelji su bili na rubu ceste, gledali su iz oblokov i od balkonov. Već od 120 grup je ovde sudjelovalo, i to ne samo tancoši i muzičari, zastupano je bilo i društvo Rovtarji iz Slovenije, ki su med drugim pokazali stare bicikle i stare skije.
Uz ove skupne točke su tokom Europeade imali grupe nastupe po varošu. Tako je folklorna grupa Hajdenjaki petak jutro predstavila sridnjogradišćanske tance, korake i melodije na Piazza Italia i malo kašnje na Piazza Mameli, svaki put po 20 minut dužičko.
U nedilju je završila Europeada ekumenskom mašom i završnim koncertom opet u štadionu. Program je imao u pogledu na sardski način života i očekivanu teplinu pauzu med podnevom i peti otpodne.
Najvažnije pri ovakovi festivali je druženje s drugimi folkloraši a tako je došlo i četvrtak navečer do skupnoga igranja hrvatskih i belgijskih melodijov na tambura, trumbiti, klarineti, harmoniki i žlica. Stvorila su se nova prijateljstva, a isto tako su se neka obnovila, jer su se folkloraši jur vidili na drugi medjunarodni folklorni dogodjaji.
Hajdenjaki jedini hrvatski zastupniki
Hajdenjaki su bili jedina grupa ka je pokazala hrvatski folklor, iz Austrije su bili još Schuhplattleri iz štajerskoga Voraua.
Za pet mladih tancoškov Hajdenjakov je ovo bila prva turneja. One su jako uživale šaroliku ponudu i su bile oduševljene od velike povorke, ka je bila ogromna ne samo po sudioniki nego i po gledatelji. Jur su izrazile želju, da kanu i dojduće ljeto opet kamo na turneju.
Ovu predvidjaju Hajdenjaki opet u Hrvatsku, odnosno u regiju kamo moru autobusom, tako da su jače fleksibilni i kade postoji manje poteškoć s transportom instrumentov.
Kristijan Karall