Dokle su demokratske i pozitivne snage i u pogledu na narodne grupe u Austriji i u inozemstvu — s pravom — tukle po protivslovenskih i protiv manjinskih političkih zastupnikov u Koruškoj i po njevi mandatari, u samom Gradišću i u Beču med narodnimi grupami i nacionalnimi manjinami to nije prouzrokovalo bogzna kakove reakcije. Kao da se to nije ni opazilo ni primjetilo. A zapravo otkrivanje svega toga, naime da je Narodna stranka u Koruškoj najednoč, protiv svih prijašnjih dogovorov, kanila izbaciti „slovenski“ iz Koruškoga ustava, imamo zahvaliti angažiranoj a ne manje hrabroj novinarki, urednici Ö1 Mittagsjournala u Orf-u, Korneliji Vošpernik.
Ona je uporno inzistirala na tom, da pomoću svojih pitanj dostane odgovor nakanu i motiv koruškoga VP-a zač je protiv toga da se spominje Slovence i slovenski jezik, i je tim iz ovoga napravila veliku temu, na ku su pak morali dati odgovor i drugi politčari ča do najviših u Koruškoj i na saveznoj razini. Samo usput: Kornelija Vošpernik potiče iz angažirane slovenske obitelji. Nje otac ne samo da je duga ljeta bio direktor Slovenske gimnazije u Celovcu, bio je duga ljeta i angažiran u vrhu Federativne unije europskih narodnosti. Dakle angažman za svoju narodnost se je pretočio na drugu generaciju. A tomu angažmanu sada koruški Slovenci uz ostalo imaju zahvaliti, da ih se nije moglo tako „povesti“ i obajti kako su to zamisili koruški Narodnjaki — a pred tim Slobodari, a pred njimi Socijalisti a pred njimi ti… i ti… i ti… Svenek se je gdo našao ki je bio protiv.
No, ni tribamo putovati do Koruške i Celovca, ako išćemo ignoranciju prem narodnim grupam. Ako bi korušku situaciju presadili na Gradišće — kako bi to ispalo? Ali ne tribamo se „bojati“ jer u Gradišću to uopće nije tema, je li bi gradišćanski Hrvati ušli u gradišćanski zemaljski ustav. U Gradišću se ta diskusija još nije pojavila, i očigledno još nigdor nije imao ideju, da se i narodne grupe i njev jezik i njevu kulturu i činjenicu da uopće postoju usidri u Zemaljski ustav. Vrlo je zanimljivo kako bi reagirale zemaljske i savezne političke stranke i njevi zastupniki ako bi ovo postala tema? Gdo bi se kako pozicionirao i gdo bi tomu stao ča se u nediljni govori svenek i nanovič jasno i glasno tvrdi: „Mi se ponosimo s našimi narodnimi grupami, oni su dio života, kulture i povijesti našega Gradišća…“
A kako bi se ponašala hrvatska društva u Gradišću i njevi odibrani zastupniki i funkcionari a kako i političari, ki npr. savjetuju Saveznoj vladi u manjinski, narodnosni pitanji? A gdo od novinarov ods. urednikov bi bio tako hrabar da dotičnim političarom tako dugo stane na palce, dokle nje počinje boliti i počinju davati konkretne odgovore. Recimo, tako: Gradišće je do sada imalo sriću!