Seoska fešta u Novom Selu u znaku »450 ljet od doseljenja Hrvatov u Novo Selo« i vrlo zanimljivih publikacijov vezano uz ovo selo na Hati, na sjeveru Gradišća.

NOVO SELO – Općina Novo Selo je ovoljetnu seosku feštu subotu, 17. septembra posvetila još uvijek aktualnoj temi »450 ljet od doseljenja Hrvatov u Novo Selo«. Tom prilikom je Petar Tyran sastavio književno-znanstveno-muzičko putovanje kroz vrime – predstavio je skupa s autori četire knjige – ko je muzički pratilo domaće Hatsko kolo a po skupnoj vičeri je tamburaški sastav Kajkavci iz Umoka (H) okružilo ovu dobro poiskanu popodnevnu priredbu u seoskoj dvorani.

1. Prezentacija zbirke suvrimenoga pjesničtva iz stare hrvatske dijaspore »Rušimo granice/Überwinden wir Grenzen/ Breaking down borders«

„Ovom zbirkom izdavač Petar Tyran je dostao sa svih stran pohvalov za ov dugoročan i zahtjevan projekt, kim je izdavač skupa sa svojim suizdavačem i prevoditeljem na engleski, Herbertom Kuhnerom, ušao ne samo u suvrimenu hrvatsku književnu povijest, nego i u austrijsku, madjarsku, slovačku, češku i talijansku, kao i u onu u neki prikmorski zemlja“ – piše korespondentica zagrebačkoga Večernjega lista Snježana Herek u svojoj recenziji povodom prezentacije u juniju ovoga ljeta u Hrvatskom centru u Beču.

U ovoj knjigi, zbirki se radi o gradišćanskohrvatski pjesnikinja i pjesniki ne samo iz Gradišća i Beča, dakle iz Austrije nego i o oni u Madjarskoj, Slovačkoj, Južnoj Moravskoj (Češka) i južnotalijanskoj regiji Molise, ali i kod iseljenikov na američkom kontinentu.

U ovoj zbirki »Rušimo granice/Überwinden wir Grenzen/ Breaking down borders«, ka daje uvid u suvrimeno gradišćanskohrvatsko pjesničtvo objavljene su pjesme mladjih i starijih pjesnikinj i pjesnikov, kao i onih ki već nisu med nami: Augustina Blazovića, Gabriele Blažete, Matilde Bölcs, Jurice Čenara, Katarine Drakšić-Halaj, Herberta Gassnera, Ewalda Hölda, Pavla Horvata, Šandora Horvata, Timeje Horvat, Marije Fülop Huljev, Antona Leopolda, Angeline Menne, Agostine Piccoli, Viliama Pokornyja, Giovannija Romagnolija, Lajoša Škrapića, Ane Šoretić, Romane Schweiger-Domnanović, Petra Tažkyja, Petra Tyrana, Mile Vašaka i Doroteje Zeichmann.

Kako nadalje piše Snježna Herek „Radi se ovde o svake hvale vridnom projektu gradišćanskih Hrvatov s kim i dalje tribaju nastaviti snagom književne, u ovom slučaju pjesničke riči očuvati svoj hrvatski materinski jezik i identitet, kako im to dojmljivo polazi za rukom jur pet stoljeć“.

Kako piše Helmut A. Niederle, predsjednik ove krovne organizacije poetov, esejistov i novelistov „Austrijski PEN- Club, ki 2023. ljeta slavi 100. obljetnicu svojega postojanja, svoju zadaću vidi u tom, da pelja otvorene literarne dijaloge. Ćuti se obavezanim ideji veće Austrije, da svoju pažnju posvećuje bezgraničnoj i široko djelotvornoj literaturi. Ova trojezična knjiga na hrvatskom, nimškom i engleskom, lingui franci, neka ruši i one granice, ke razdvajaju nimški od drugih europskih jezikov. Neka ova antologija najde trajnu domovinu i mnogi biblioteka!“

Pjesme iz ove zbirka su na hrvatskom i nimškom čitali Margit Huber-Roth i Kristijan Ladić.

2. Prezentacija knjige Romana Kriszta »Schmalztipfler, Gansbären und Blitzerlmocha«

Ovo je velika i opširna zbirka o rugalica za sela Gradišća, pri prezentaciji u Novom Selu autor Roman Kriszt, ki po ocu vuče korijene iz Bijeloga Sela, posebno se je osvrnuo na hrvatska sela Gradišća, naravno i s težišćem na Hate.

Svako selo ima za svoja susjedna sela neki šaljivi, ponekad i špotljiv naziv. Pravoda su se neki jur skoro pozabili, ali ako se gdo koč jada ali se na koga ili na neko susjedno kani rugati i je ušpotati onda se opet pojavljuje ti izrazi, ke je Roman Kriszt zibrao, zabilježio a konačno i objavio u vrlo opsežnoj knjigi.

Roman Kriszt (*1972.) pohodio je gimnaziju u Niuzlju, a po studiju pravnih znanosti se je zaposlio 2001. ljeta kao šeflektor u izdavačkoj kući Linde, juristične stručne zaklade u Beču. Jur od mladosti se zanima za povijest Hata (Heideboden) u je o tom jur objavio brojne knjige i članke i držao predavanja. Objavio je opširnu monografiju (opsežnu knjigu velikoga formata o hiža i ljudi i njevom porijeklu/rodoslovlju u domaćem Nimškom Jandrofu). Momentano djela na takovoj publikaciji o Bijelom Selu.

Po prikazu četirih kratkih video snimkov (autor Filip Hauck-Tyran) – kratak video o »450 ljet Novo Selo«, Wolfdieter Škodler: Oldtimeri; Feliks Miletić: Stari alati, Petar Huisza: Ormar i bojni kufer kao povijesne bilješke kao i Hrvatska narodna nošnja na Hati, s posebnim pogledom na novoseosku.

3. Ovi dva zadnji video-filmi su takorekuć bili uvod u prezentaciju dvojezične knjige/ slikovnice Hanzija „Muckyja“ Korlatha »Hrvatska ženska nošnja iz Pandrofa/Die kroatische Frauentracht von Parndorf« ka je nedavno izašla u nakladi Hrvatskoga kulturnoga i dokumentarnoga centra. U njoj je fotograf Hanzi „Mucky“ Korlath na primjeru Pandrofa sastavio slike hatske nošnje, kako ju isto ili spodobno nosu i u Novom Selu, Bijelom Selu ali Hrvatskom Jandrofu u Čunovu na slovačkoj strani ali i u Bizonji i u Hrvatskoj Kemlji na madjarskoj strani.

Hanzi Korlath je povodom 100. obljetnice Gradišća dugo premišljavao, ča je pred 100 ljet jur bilo u Pandrofu i čega danas već nije ili ča se je preminilo i ča je znamda i ostalo. Zgrade, ljudi i okolica su se preminili, jedino ča je ostalo skoro nepreminjeno je hatska nošnja. Ovu i dandanas još nosu na velike crikvene svetke, svakako ali na Tijelovu.

U Pandrofu ovu hrvatsku nošnju samo još na Tijelovu, tako da je Korlath kroz ljeta početo od 1970-ih ljet snimao pred svim tijelovske prošecije. U Pandrofu je u minulih sto ljet došlo do velikih i značajnih promjenov pred svim i u seoskoj arhitekturi, doseljenju novih slojev stanovničta — nažalost i vrlo brzo se je zgubljao hrvatski jezik, ali hvala Bogu ga još ima i još nije izumro. Hanzi Korlath u hrvatskoj riči, u hrvatski narodni nošnja i u hrvatskoj kulturi vidi važan dio mozaika, bez čega slika ni današnjega Pandrofa, niti Gradišća niti Austrije ne bi bila potpuna.

No, najmanje promjenov u minulih sto ljet je bilo u pandrofskoj narodnoj nošnji, ku divojke nosu samo još na Tijelovu, dokle ju u Novom Selu nosu još i pri drugi, pred svim i crikveni prilika ali su u nju obličene i divojke i žene članice Hatskoga kola.

Ali Korlath je dokumentirao ne samo mlade divojke, nego je u knjigi postavio i spomenik onim ženam, ke su do svoje smrti oko 2000. ljeta kao zadnje još nosile hrvatsku nošnju po nedilje i svetke, djelom još i po svakidanje. Ovim ženam je to bila svakodnevna oprava, a uz to je išlo veliko znanje o tom, kako najbolje nositi.

4. Prezentacija knjige mlade Novoseoke Linde Schneider »Vanishing worlds« („svit ki se zgublja“ iliti „Verschwindende Welt“)

Ovo je umjetnički sastavljena knjiga Linde Schneider, kćere Novoga Sela, i u njoj se more najti bakalaureatsko djelo na privatnom sveučilišću, na New Design University u St. Pöltenu. Ča je osebujno zanimljivo – uzato da ovo epohalno djelo: i po ideji dizajna općenito i po sadržaju za manjinsku zajednicu, ne samo u Austriji, nego širom Europe – da je Linda Schneider ovo djelo sastavila prvotno u predmetu, fahu dizajn. I da je zela aktualnu temu nestajućih izumirajućih jezikov. Posebno žarišće, fokus je stavila na jezik Romov, roman, na skoro jur izumrli jidiš, jezik pred svim skoro potpuno nestalih istočnoeuropskih Židovov, ki temelji na starom nimškom i je protkan pred svim jezikom te zemlje i toga naroda med kim su živili, dakle pretežno poljskim i ruskim. Nadalje se bavi jezikom takozvane „putujuće narodne grupe“ Jenišev i o njevom jeziku jeniški kim govori oko 16.000 pripadnikov nomadske ali i udomaćene etničke skupine, pred svim u Švicarskoj, Sjevernoj Italiji a pred svim i u Nimškoj — poznatih kao Jeniši. A ne na zadnje je posebno težišće stavila i na gradišćanskohrvatski, dakle naš jezik.

Ova knjiga je med najboljimi završnimi projekti odjela za dizajn privatnoga sveučilišća St. Pölten. Sastoji se od dvih dijelov: U prvom dijelu, u glavnoj knjigi, se more saznati zač jeziki izumiru i ča su uzroki tomu, ali i kako bi se to moglo spričiti. Drugi dio je egzemplarna knjiga, ka na manji listići kroz glavnu knjigu predstavlja četire ugrožene jezike u sridnjoj Europi, a to romski jezik (koga se prlje koč i nazvalo ciganskim jezikom, ča se dandanas ali već ne korisit), jeniški jezik, jidiš i gradišćanskohrvatski. I naš jezik se dakle najde na Unescovoj listi ugroženih jezikov, a to na položaju, ki ukazuje na ozbiljnu ugroženost. Kako je uz ostalo rekao Petar Tyran u svojem uvodu prezentacije ove knjige „Posebno mi je drago, da je Linda Schneider pripravna predstaviti ov svoj završni bakalaureatski rad, ki je po mojoj ocjeni grandiozan i nevjerojatno inovativan, pak je tim punim pravom do sada jako hvaljen.“