Pri dodiljenju kulturne nagrade Hrvatskoga centra »Metron« za 2019. ljeto laudaciju, hvalospjev laureatu Raymondu Rojniku je držao Petar Tyran, koga veže dugoljetna suradnja i prijateljska i privatna veza s odlikovanim.

„Dugo smo čekali a konačno i dočekali da ovu našu kulturnu nagradu »Metron« možemo svečano predati našemu dragomu prijatelju, dobronamjernomu suradniku, pomoćniku u mnogi posli a prije svega i „našemu čovjeku“ u Varaždinu, gospodinu Raymondu Rojniku, ravnatelju Koncertnoga ureda Varaždin.

U medjuvremenu nas već toliko veže i spaja, da je teško sve nabrojiti, na čemu svemu temelji ova suradnja i prijateljstvo s Raymondom Rojnikom.

No idemo po redu: Bilo je to davnoga 1999. ljeta kad je crikveni zbor Veliki Borištof pjevao u crikvi sv. Marka u Zagrebu. Ovom prilikom se zborovodja ovog zbora, Štefan Zvonarić, upoznao i s maestrom Kranjčevićem, ki je tada bio ravnatelj Baroknih večeri u Varaždinu. Na njegov poziv je Štefan Zvonarić došao 2000. ljeta i prvi put na ov Barokni festival. Pri tom se je upoznao i s Raymondom Rojnikom iz Koncertnoga ureda i glavnim organizatorom ove, u medjuvremenu širom ne samo Europe, nego cijeloga svita poznate i cijenjene priredbe. Zvonarićev zbor iz Gradišća je 2003. ljeta oblikovao mašu-zahvalnicu s biškupom Ibyjem i kanonikom Krojerom – prema riči Štefana Zvonarića bio je to „nezaboravljiv doživljaj“. Razvilo se prijateljstvo izmedju Gradišćancev i Varaždincev ter su slijedili godišnji susreti, bilo u Varaždinu ili u Austriji. Zajednički projekti su bili nastupi gradišćanskohrvatskih umjetnikov u Varaždinu i koncerti ansambla iz Hrvatske u kaštelu u sridnjogradišćanskom Šuševu. Ako sam dobro informiran, krajem ovoga ljeta želju po dužoj pauzi opet oživiti ovu suradnju.

Zahvaljujući Štefanu Zvonariću, Moniki Trimmel-Roženić i nažalost nam jur pokojnoga Stipe Mlikotića, uspjeli smo ovu suradnju proširiti i na Beč, a Hrvatski centar je bio odlična mogućnost kako još i produbiti ovu suradnju, a ne na zadnje i prijateljstvo, posebno i s Raymondom Rojnikom.

Raymond Rojnik je kao ravnatelj Koncertnoga ureda Varaždin, i u toj funkciji uz ostalo i organizator/producent Varaždinskih baroknih večeri, uspostavio uske veze s Hrvatskim centrom u Beču, a u novije posebno i s Hrvatskim balom u Beču, iz čega se rodilo partnerstvo »Hrvatskoga bala« u Beču i »Svečanoga bala Varaždinske županije«. Raymond Rojnik aktivno sudjeluje u »Hrvatskom balu« u Beču – uz ostalo i doniranjem vridnih nagradov za tombolu. Postao je takorekuć neslužbenim „počasnim konzulom“ Hrvatskoga centra, a tim i gradišćanskih Hrvatov u gradu Varaždinu i u Varaždinskoj županiji.

Raymond Rojnik je kumovao i pri službenoj uspostavi političkih i gospodarskih vezov regije Varaždin i savezne zemlje Gradišće, ka se je do sada manifestirala u službenom posjetu tadašnjega župana Radimira Čačića na čelu delegacije Varaždinske županije sa zemaljskim poglavarom Gradišća Hansom Petrom Doskozilom i zemaljskim savjetnikom Kristijanom Iledićem. U interesu je i Varaždinske županije i zemlje Gradišće da se uspostavu službene veze izmedju ovih dvih pokrajin, a u tom pripada važna uloga i Raymondu Rojniku.

Govoreći o Raymondu Rojniku i njegovoj povezanosti s Hrvatskim centrom u Beču, moramo uključiti naravno i odlične privatne veze s ovim simpatičnim mladim gospodinom (mlad svakako s mojega gledišća) i već je uhodano da on, svaki put kada putuje ili u Beč ili nekamo preko Beča, najde put i k nam i još nije prošao da se ne bi rodila neka nova ideja za suradnju, za medjusobno potpomaganje ili jednostavno i druženje – ili ovde uz kušanje piva, ili u kavani Anzengruber, kod Jera i Ankice Šarić, uz bezbroj špricera.

A sada sam već i kod Raymondovih suradnikov odnosno prijateljev, s kimi on često zajedno nastupa i u inozemstvu. To je svakako maestro Davor Bobić, naša draga prijateljica Zdenka Weber, nadalje Matko Topić, a naravno i člani kluba mecenov VBV na čelu s Helgom Dujmović kao i mnogi drugi.

Dragi Raymonde najsrdačnije čestitamo i zahvaljujem žiriju na jednoglasnoj odluki,

da je upravo Tebi dodilio ovu nagradu »Metron«. Primi ju u znanju da smo već puno postigli, da Ti puno zahvaljujemo i dugujemo – ali da još dugo ni- smo postigli zenit naše suradnje i naših odličnih vezov.“