Uz pogibelj, da sljedeći retki imaju neki larmojantan prizvuk tužibabe morem kao obrazloženje ili još i ispričanje samo navoditi, da je potribno kao uvod u ovo vidjenje zakonov na cesti, propisov i prepovidi, opomenov i kaštigov:
Vozim kih 50-55.000 kilometrov u ljetu (ča Hrvatsko štamparsko društvo nije stalo ni groša u ranijoj prošlosti a kašnje pak niti centa). Pravoda nijedan nije naredio niti bi mogao narediti, bez da bi mi zato ponudio znatnu pineznu i vrimensku odštetu. Dakle vozim po svojoj odluki jer sam mislio u prošlosti a mislim i danas da HRVATSKE NOVINE tribaju biti nazočne onde kade se nešto dogadja, kade sve se pripetu važne stvari. Uza to je manjinskopolitički važno, da se opaža ča se dogadja po naši seli i gradi. Sve to triba zabilježiti i o tom pisati i tim na jednu stranu izraziti poštivanje i priznanje onim, ki ča djelaju i produciraju — a na drugu stranu da čim već ljudi o svemu tomu, putem čitanja u Hrvatski novina o tomu i doznaju, o tom razmišljaju, to znamda i kritiziraju ili se tomu veselu, da informira dobrohotne i dalekovidne, kim leži hrvatstvo na srcu i zadovoljava da čim bolje budu informirani. U tomu nima regionalnih granic. Cilj mi je bio uvijek da preobladamo uske regionalne i dijalektalne granice, ali i zemaljske i državne, da HRVATSKE NOVINE budu ta črljena nīt, ta kopča, lūk (Bogen), ki povezuje sve naše štitelje i štiteljice, cijelu gradišćanskohrvatsku zajednicu i da nas povezuje i s drugimi hrvatskimi zajednicami a ne na zadnje i s većinskimi, domicilnimi narodi tih zemalj i držav u ki jur stoljeća dugo živu gradišćanski Hrvati.
A to je samo moguće tako, da se ide do svih ovih naših ljudi, do njevih priredab i svečevanj, političkih i crikvenih manifestacijov. Pri tom uvijek popraćeno i uvjerenjem, da se ništ napisanoga ne smi zgubiti, jer je vridno, a da se uz malo „friziranje“, ispravljenje i redigiranje more uliti i u stupce Hrvatskih novin. Sve to je odraz našega života iako se nekim u momentu čini znamda malo pretiranim, znamda i nevažnim, ponekad i zastaranim, jer nije najaktualnije. Ali valja: ako nije zabilježeno ili zapisano, zaboravit će se! Mi nažalost nimamo kolektivnoga pamćenja, a zato je tim važnije, da se u dojdući tajedan, misec i dojduće ljeto i za desetljeća ili već još more listati u HRVATSKI NOVINA, i najti i pročitati i pogledati ča je svega bilo. A onda već neće biti nevažnoga, jer sve je važno ča se je dogodilo, neke stvari znamda samo za trenutak neke i za vjekovječnost.
A da bi to bilo sve i u HRVATSKI NOVINA, bili su potribni kilometri i kilometri. Ali to znači i potrebu da se čim brže dojde od jednoga mjesta do drugoga. A Gradišće je dosta dužičko, a ako se pak još uzmu Beč, Brno, Požun, Budimpešta, Varaždin i Zagreb onda je to dosta veliko i široko područje. Ako se pak vozimo samo po propisi, neke termine već nije moguće ostvariti.
Koliko je to kaštigov o tom ne bi ni govorio i koliko to redovito opterećuje novčanik. A ako pak policajci shranjeno stoju za nekim stupom ili se skrivaju za stablom i svojimi radarnimi pištoljami ciljaju na „žrtve“ kao krivolovci iz zaside (Hinterhalt) shranjeno čekaju na svoju žrtvu, onda se u vozači pravoda diže i neka srda, neki jad i ogorčenje. Ovi „krivolovci-policajci“ zasidaju (auflauern) vozačem u zasidi uz pomoć svojega dalekozora točno ciljaju na svoju žrtvu i — laserom pucaju na vozače.
Svaki takov hitac, metak pak vozača u slučaju prekršaja zakona — reci: ako se on ili ona prebrzo vozi — vozača košta, stoji odredjenu, nemalu svotu pinez, a ubuduće najvjerojatnije još znatno već. Pak sada Zeleni kanu još i čuda laglje oduzeti vozačku dozvolu. Daj Bog da je to samo predizborna kampanja u koj pecaju, fišaju glase kod nemilosrdnih neprijateljev autovozačev i prometa i vozil. Ne bi ni čudilo, da kod neke druge političke stranke njihalo (Pendel) se naginje na drugu stranu i protiv biciklistov, ki su mnogim trn u oku zbog njeve bezobraznosti u prometu, zbog nevjerojatne pogibelji ku prouzrokuju svojom brzom vožnjom i po cesta, pločniki, još i placa, trgi i igrališći.
Znamo svi, da su kaštige, ke se odredjuju u prometu, dio državnoga proračuna, budžeta i da ministar financijov i ostala ministarstva računaju fiksno s timi dohotki iz kaštigov. Zato se kaštiga i onde, kade zaista nije opravdano, kade svaki normalni človik misli i je uvjeren da je bezobrazno, da ovde i onde iza grma ili stabla stoju policajci i čekaju „svoju žrtvu“.
Da triba tako voziti da vozači automobilom ili drugim vozilom ne bi smili biti pogibelj za sigurnost je jasno, i prebrza vožnja kroz sela i po ulica je apsolutni „no go“, niti se ne smi dozvoliti utrke automobilom i tim „cowboyem ceste“ po autocesta ili brzi cesta. Zna se, da je to za mlade „divljački“ ventil da pokažu svoju hrabrost i vještinu. Sve manje je mogućnosti za takove „duele“ u prirodi, zato to sada neki premješćuju s igrališćev i cilinkov ili lozov, i se sada „mačuju“ na cesta. Svim njim iza ušeta: Ubujte si kopačke, uzmite labdu i udarajte po njoj dokle ju pogodite u kut vrat na igrališću.
Ali se sada autovozačem pogroziti s još već i znatno viših kaštigov je bezobraznost sa strane onih ki to izmišljaju a još i potribuju. Da su autovozači med najvažnijimi stupi države, ki svojimi porezi i kaštigami obdržavaju državu, se zna. Isto tako je činjenica da upeljanjem „parkšerifov“ u veći mjesti i gradi autovozači stvaraju dodatna djelatna mjesta za ljude ki drugačije zamda ne bi imali posla. Sve to znamo i smo se korak po korak podali u tu državonosnu ulogu, ku mi autovozači ispunjavamo tim, da svojimi koli vozimo na dobrobit naših najbližjih, našega društva i našega gospodarstva. Da nas sada kanu još već „dojiti“, da namjeravaju nam poseći još diblje u žep i grabiti za pinezi u novčaniku će biti sve već i politički problem. Predstavite si, da ljudi ne bi uporezili automobile, da već ne bi plaćali teške poreze za svoje aute, za gorivo a pred svim i ako onda već ne bi bilo kaštigov, ke idu direktno u državni proračun, onda bi država vrijeda najvjerojatnije krahirala, propala.
Sve to uz potpuno razumivanje da se mora poštivati sigurnost drugih i na cesti i po ulica i pravoda i na to da autovozači ne povezu biciklista, a da na drugu stranu biciklisti ne povezu pišake i da pišaki ne gazu u psinje, kucinje govno, naime onda ako gospodari poberu ta govna!