Evo, pristiglo je vrime odmora i za nas u uredničtvu. Samo kratko, kako i svako ljeto, ali dva tajedne ćete morati izdržati bez HN. Ali ćemo se redovito javljati s aktualnimi informacijami na našoj stalno aktualiziranoj kao i nadopunjenoj web-stranici www.hrvatskenovine.at. Prebrodili smo prve „vruće misece koronakrize bez ikakove škode i polag mišljenja nekih naših štiteljic i štiteljev upravo ov čas skoro potpunoga zatvaranja i ukinuća javnoga života bili smo s HN posebno zanimljivi i informativni.
Kako će biti po odmoru, ki brojni naši štitelji imaju jur za sobom, neki još pred sobom ili upravo uživaju u njem doma ili negdje vani u svitu, ne znamo. Samo moremo gatati: korona će se opet vratiti, odnosno ionako nije bila otišla. Kontrole na granica ćedu se po turističkoj sezoni znatno pojačati i zaoštriti Većih priredab i nadalje neće biti, bali ćedu se održavati u najboljem slučaju u obliku galavečerov bez plesa i jačenja, škole po prvi tajedni opet ćedu zapriti svoja vrata, jer jedno dite ili jedna učiteljica će svenek biti bolesno, ili od korone ili od prehlade. A dokle se nemore raziznati ča je, ćedu redovito svi pasti u paniku.
Početo s jeseni će dojti i do jur dugo očekivanoga i potribnoga prestrukturiranja u Hrvatskom štamparskom društvu a pred svim i u uredničtvu Hrvatskih novin. Prelazna faza je planirana s maksimalno dvimi ljeti i uspjeh ove pretvorbe će ovisiti u prvom redu o mladji angažirani i uvjereni ljudi i friški snaga u našem narodu. Ima ih! Samo ih triba najti, aktivirati, ohrabriti, oduševiti i postaviti na prava mjesta. To je — uz ostalo — situacija zapravo u svi naši društvi i organizacija.
Ključno je pitanje, ćemo li novim narašćajem ostaviti da se molu pepelu, tomu ča je prošlo, ili ćemo im moći dalje dati oganj ili barem klijeću žeravku. Slavnoga kompozitora, skladatelja i sinfoničara Gustava Mahlera citiraju s mudrom izrečicom „Tradicija ne znači se pomoliti pepelu, nego je posredovanje, dalje davanje ognja“.
Moguće da se je nakupilo puno pepela od mnogo tih ognjev ke smo nažgali, ali znamo da triba nažgati nove ognje i je čuvati i pažljivo s njimi zahadjati da nam se ne ugasu. Čim ih je već tim bolje.
Vjerojatno je s ovom koronakrizom još brže došlo vrime, kada tribamo razmišljati o preokreti i korektura ali i o novi inicijativa u našem narodnosnom pokretu, u našem angažmanu i tom da ponovo definiramo ča kanimo i kamo kanimo. Nikako nam se ne smi dogoditi, da se u našem vučenju napred ne fužemo najzad, spodobno krilatici iz jačke Ostbahnkurtija iliti Vilija Rešetarića „…jedan korak najpr a dva koraki najzad…“.
Moramo se otresti onih ki nas koču i moramo se čim jače i samopouzdanije postaviti na noge i potribovati ča kanimo i nač imamo pravo!