Zaista su sada mladi haovci u duhovnom okruženju glavnoga urednika Novoga glasa krenuli najavljenim putem i su išli online s ovim informativnim listom Hrvatskoga akademskoga kluba. S čisto novimi idejami, prijevodi na nimški ili hrvatski, s audio-prinosi i uza to redovito aktualizirano. Dokaz je ovo zato da ima potencijal med mladimi ljudi ki kanu pak i znaju pisati na hrvatskom — a to još i kako! Bilo to Viktorija Wagner, Dijana Jurković, Matthias Wagner, naravno Konstantin Vlašić a pred svim i Tereza Grandić.
Ona se je u zadnji dani na online-izdanju NG-a pojavila s vrlo aktualnom i, bome teškom temom: rodnoćutljivim iliti rodnoosjetljivim upotribljavanjem jezika, mogli bi to moderno reći s anglicizmom „gendranjem“. Da to Tereza Grandić nije činila, kaže jur smir nje razmišljanja: bilo o čemu pišemo, moramo to biti u stanju i na hrvatskom, bilo to još tako neobično, znamda i teže razumljivo — ali ćemo se priviknuti na to, ako nek konzekventno koristimo. Mlada slavistica na Bečkom sveučilšću se je latila posla, u ovom slučaju teme, ka u hrvatskom govornom području još znači „neobdjelano polje“ ili bijela „fleka, mrlja“. Sigurno i zbog toga jer „…U nimški teksti nam je ta način pisanja bilo ke varijante dobro poznat, u hrvatski teksti smo do sada rijetko kad vidili takov oblik, zato nam se je činio neobičan. Zvana toga smo imali poteškoće, kako se tim u hrvatskom jeziku pravilno koristiti. Ipak je hrvatski kot slavski jezik po strukturi i ovde osebujno po pokazanju roda drugačiji od nimškoga jezika…“ a problem načinjaju i „…Imenice, glagoli, pridjevi, broji, zamjenice i prilogi su u hrvatskom preminljive riči ili djelomično preminljive. To su te vrste riči, ke se — bar u neki situacija — odnašaju na rod i na ke se triba paziti, kad se kani pisati rodnoćutljivim jezikom…“
Tereza Grandić daje četire mogućnosti kako bi se dekonstruirao binarni sistem, dakle samo muško i/ili žensko:
- Četiri mlade študentice i mladi študenti, ki rado pišu, su čera objavili novi članak.
- ČetirE mladE študentiCE, kE rado pišu, su čera objavilE novi članak.
- Četire/četiri mlade/mladi študentice/študenti, ke/ki rado pišu, su čera objavile/objavili novi članak.
- Četir/i/e mlad/i/e študenti/ce, k/i/e rado pišu, su čera objavil/i/e novi članak.
Pred svim je pitanje ča je praktikabilno, dakle kako na ta nači pisati a potom, naravno, ča je još čitljivo? Gdo bi a pred svim kako bio ovakov tekst tečno mogli čitati? Kod proze znamda još ide, ali kako je s pjesmicami a kako li s metrikom a da ne govorimo o jačka. Kako bi se ovakov tekst jačio? Moguće da će to biti pridržano intelektualnim ženskim krugom, ki ćedu to nekako svladati. Ali ča s onimi ke pokušavamo učiti hrvatski?