U prošli ljeti i desetljeći je bilo bezbroj prilik da se pohvali dobre, još i odlične bilateralne odnose med postkomunističkom Madjarskom i socijalističkom Hrvatskom. Od toga su imali koristi naravno i Hrvati u Madjarskoj. S ovkraj sve zelenije granice smo se tomu manje čudili, ali je bili do neke mjere još i ljubomore, koliko Hrvatska pomore hrvatskoj manjini u Madjarskoj. Hrvati u Madjarskoj su to, pravoda, vidili obrnuto i svenek nekom nenavidnošću gledali austrijsku stranu, kade po njevom mišljenju hrvatska manjina ima znatno bolji, društveni, gospodarski i politički položaj nego na madjarskoj strani. Bilo ovim ili onim tada razložiti da su krivo mislili, nije imalo čuda smisla — nikako je to bilo blizu ni stvarnoj istini ni istinskoj stvarnosti.
Činjenica je, da asimilacija hrvatske manjine u Madjarskoj vjerojatno još brže napreduje nego u Austriji — iako u Madjarskoj manjine principijelno stoju na znatno jači politički temelji i su još i zastupani u Parlamentu. Ali, kako se kaže, i to ništ ne pomaže i „ljubomornosti i nenavidnosti“ nije konca ni kraja.
Koliko smo se u Austriji svenek čudili — a dobronamjerni i dalekovidni su se tomu — da su hrvatski službeni posjeti Madjarskoj bili uvijek češći nego Austriji, a da su u sve te službene vrhovne posjete svenek bili uključeni i zastupniki hrvatske manjine u Madjarskoj i da su zapravo redovito zastupniki hrvatske manjine iz Madjarske pratili vrhovne madjarske političare na njevi službeni posjeti Hrvatskoj. Toga s austrijske strane politike, gospodarstva uopće nije bilo. Čini se da austrijski političari nisu ni na to mislili da bi za svoju vlastitu podršku mogli uzeti sa sobom vrhovne političke i gospodarstvene zastupnike iz hrvatske manjine u Austriji da bi je pratili na njevi službeni pohodi Hrvatskoj. Ne na zadnje s tim ciljem da i hrvatska manjina ima koristi od toga. Ali pravoda, jedna je velika razlika med Madjarskom i Austrijom. U Madjarskoj zastupniki manjine su demokratski odibrani u zbori laglje se zna komu se obratiti nego u Austriji. Ovde je najviši gremij hrvatski Savjet za narodnu grupu, u ki člani nisu demokratski odibrani nego (po predlogu društva) imenovani od saveznoga kancelara. Ako ove dvi zemlje prispodobimo je teško reći ča je bolje. A asimilacija napreduje divovskimi koraki.
Ako se pak vratimo najnovijim službenim odnosem izmed Madjarske i Hrvatske — suočeni smo s pokvarenom klimom uoči 100. obljetnice Trianonskoga ugovora, zbog koga je tadašnja Ugarska objektivno a još već subjektivno jako nastradala. Prema aktualnoj anketi Madjarske akademije znanosti, 84% od otprilike 1.000 ispitanikov dili mišljenje da je Madjar „on koga boli Trianon“, a 94% smatra da je mirovni sporazum bio „nepravičan“.