Ova koronakriza, od ke još ne znamo je li smo ju jur preobladali, ili će nam se virus vratiti; ili se je „ućaćio“ med nami i ionako već neće projti, nam je i u medijalnom području donesao puno diskusijov a pred svim i predlogov. Ide za socijalne medije. Kritika da smo — kako i mnogi drugi — zamudili da se već koncentriramo na socijalne medije, na web, internet i da bi se koristili brojnih službov u internetu, kim su u dijeliću sekunde na ekranu one osobe, ka je željna te pošiljke, te informacije odnosno toga kontakta.
Svi ki su kanili ili morali komunicirati s većim brojem ljudi a znamda morali nešto još i većinski (demokratski) odlučiti, su u ovom času bez osobnoga kontakta mogli uviditi prednost komuniciranja putem Skypa, Jittersa, Zooma ili pak drugih internetskih pristupov. Neki tvrdu da se takovi razgovori, sjednice, diskusije ovakovim putem „smiruju“, da su mirnije a tim i djelotvornije, je vjerojatno opravdano jedno vidjenje, jedna strana medalije. Da to ima i drugu stranu medalije, je morebit pitanje zrelije starosne dobe ili konvencionalni pristup diskusijam, živahnim sjednicam i bolje izdiskutiranim odlukam.
Druga je prednost, bojsek, da se i s hrvatskimi sadržaji triba modernimi masovnimi sredstvi, komunikacijom u mriži dojti do potrošačev. A to pred svim s kratkimi i najkraćimi visti tzv. Tweeti. O ti Tweeti smo jur jako čuda čuli u konvencionalni mediji kao npr. na televiziji. Vjerojatno najpoznatiji pošiljač ili sastavljač ovih Tweetov je američki predsjednik Trump. Ča od toga (i njega i ča Twittera) tribamo držati ćemo najbolje svaki za sebe moći ocijeniti. Za sebe znam: To me ne zanima, to ne tribam i to neću čitati — iako mi zbog toga skrsne bogzna ka (ne)važna informacija. Držim se te poznate krilatice američkoga pjesnika Carla Sandburga „Predstavite si da je boj a nijedan ne ide tamo“. Malo to pretvorimo na sadašnje prilike „Predstavite si da vas negdo pljuje, omražava i opsuje na Faceu ili Twitteru, a vi to uopće ne čitate“.
Istina je, da je komunikacija putem weba jako lakocjena, zapravo besplatna. Svaki onde smi to napisati ča kani i svaki smi to čitati ča kani — u slučaju da su pisci i štitelji pametni. Da to čuda puti nisu, nam kaže uz ostalo i to da političari razmišljaju o novi zakoni i mogućnosti kako prepričiti Cyberkriminalnost ali pred svim i omrazivanje i bantovanje u mriži, na webu.
Ako ovi socijalni mediji zaista toliko koristu i hrvatskomu jeziku, gdo pak komu brani da se to i čini. Slavni američki jazzer Duke Ellington je rekao o muziki „If it sounds good it is good“. Ovo bi mogli pretvoriti na „Ako to čim već ljudi čita onda je dobro“. Ali ovo neće nadomjestiti tiskanice, pred svim ne kod nas (grad.) Hrvatov!