Nikako se ne moremo zbaviti ovih nacionalnih državnih granic. I svenek i nanovič se uz ove granice kažu mišići — jednoč ova država onda opet druga, ponekad i obadvi — svaka na svojoj strani. U momentu opet u Austriji pojačano patruljiraju uz granicu sa Slovenijom i Madjarskom. Austrijska ministrica obrambe Tanner je (sigurno uz savjetovanje svojih najviših vojnikov u Austrijskoj saveznoj vojski) pozvala i pripadnike aktivne pričuve austrijske vojske (Milizsoldaten) da čuvaju državnu granicu prema susedjnim, naravno prijateljskim državam.
Oficijelni uzrok odnosno opravdanje je da se želji prepričiti ‰irenje koronavirusa i dolazak migrantov ili biguncev iliti izbiglic iz tih istočnih zemalj i držav. Ove su ionako bile svenek suspektne. Ako ih je, recimo, Slovake, Madjare, Hrvate, Slovence, Srbe, Rumunje, Ruse… znamda koč kada ki razumio, onda su to ionako bili uglavnom gradišćanski Hrvati. Pravoda, govorimo jur o prošlosti. Jer danas to uglavnom — nažalost — već nije tako. Pojedine nacionalne države su toliko uticale i na gradišćanske Hrvate, da su nastali još vjerniji Austrijanci, Madjari ili Slovaki nego ostali. A danas moramo bolno iskusiti, da europska ideja, utopija zajedničtva sve već nestaje, se briše iz glav mladih ljudi. Da nek ne bi bilo tako, ali…
Ali vrnimo se granicam. Željezni zastori (Eiserne Vorhänge) se dižu uz austrijsku granicu prema istoku i jugu. Okolo naokol sve već žiletžicov (ke su čuda oštrije i pogibeljnije nego nekad bodljikava žica (Stacheldraht). Austrija oštro kritizira Madjarsku i nje političko peljačtvo da je totalno zatvorila granicu recimo prema Srbiji, da onde oružjem onemogućuje dolazak u Madjarsku. Austrijski i medjunarodni mediji bičuju Hrvatsku da „navodno nedopustivimi sredstvi i načini“ onemugućuje dolazak migrantov prik hrvatsko-bosanskohercegovačke granice. A predbacuju Sloveniji da nije u stanju čuvati vanjsku, schengensku europsku granicu… A sada Austrija diže dodatni zastor, šalje vojsku na granicu da, ako znamda negdo ipak dospene prik plota u Madjarsku, Hrvatsku ili Sloveniju, da ga pak ulovu na gradišćanskoj ili štajerskoj granici. Ako pak vojska patruljira po ulica i cesta kroz naša sela, onda se lako širi uverenje, će jur biti potribno da nas ovi čuvaju i da nijednoga ne pustu u našu „svetu zemlju i državu“.
Čini se kao da je ovo sve samo velika civilna vježba, veliki vojni manevar s pogledom na to ča će se vrijeda dogoditi ako klimakriza nadalje ovako napreduje i kad se zbog toga budu dale na put prema sjeveru mase ljudstva, kad već nećedu imati ni za piti ni za jisti. Jur sada probamo i vježbamo kako će izgledati po ovih par ljet u srići i miru, kada smo mogli putovati s kim i kamo smo htili.