Gdo od nas sada nije u (teškom) škripcu. Već od dva misece smo dan za danom slušali i gledali visti kako se ta smrtonosni ali svakako sudbonosni koronavirus širi od kontinenta do kontinenta, od zemlje do zemlje, od regije do regije, od sela do sela i od stana do stana. Bili smo poslušni i sve smo činili, ča su nam vrhovni politički zastupniki skupa sa stručnjaki rekli, zapovidali i naložili a naravno i prepovidali. Sve to smo zeli na se u uvjerenju da ćedu ti jur znati, ki su na se zeli odgovornost skupa s brojnimi onimi ki navodno imaju pojma o tom. Čudili smo se a pak i divili kancelaru Kurzu, vicekancelaru Kogleru, ministru zdravstva Anschoberu kao i ministrici za poljoprivredu i turizam Köstinger, kako su nam dan za danom razlagali i nas prosili da neka ne odustanemo od sigurnosnih mjerov, da se ne shadjamo jedni s drugimi i da ubajdemo socijalne kontakte još i s našimi najmilijimi — da se ne zarazimo s ovim toliko vražjim virusem, ki bi nas mogao posići i hititi u grob.
A sada: Sve to nije bilo potribno, daleko pretirano. Svi oni, ki su zapovidali društveni i gospodarski lock-down, zatvaranje, su paničili, su politički zloupotribljavali svoju moć, svoj uticaj, su nam na radiju i televiziji lagali, su nas vlikli za nos i su to sve činili za svoju poltičku korist, da bi imali još bolje kvote. A nas su ostavili na cidilu, su nam lagali i nas peljali na rub propasti. To su jasno i glasno širili zastupniki opozicije, socijaldemokrat Leichtfried, peljačica Neosev Meinl-Reisinger, mastermind slobodarov Kickl… Slušajući nje i vjerujući njim moralo se je zaključiti da su Narodnjaki i Zeleni pravi banditi, lopovi, ki su nas prevarili i lakomišljeno peljali državu na rub propasti, u tešku krizu od ke se dugo nećemo oporaviti i od ke ćemo stoprv bogzna kada ozdraviti. Dakle svi su ovo banditi, ki su nam već od dva misec lagali a nam još i onemogućili da sjednemo u naše toliko obljubljene krčme i rastoke ili da idemo na predstave u kazališće ili kine a konačno i koncerte. A od najomiljenijega hobija svih, od nogometa, ni traga i slijeda.
A ča sada? Polovica našega političkoga peljačtva da su banditi i lopovi, ki od svojih političkih protivnikov i konkurentov jasno i glasno tvrdu da nimaju pojma od ničega. Dakle druga polovica našega političkoga peljačtva idioti? Za volju Božju iliti Jezuš Kristuš — kamo smo došli? Okolo naokolo samo banditi i idioti. Izvan Austrije ista stvar, banditi i idioti. A ako idemo na druge kontinente onde je još gorje — idiotski banditi i banditski idioti.
Kamo ću ja sad siromah, kamo ću se spasiti? (…)
Trga me negdo za ramena i mi govori: Zbudi se, zbudi se jur jednoč! Ča ti se tako strašno sanja…?
Obrnem se i sanjam dalje…