Zahvaljujemo relativno mladomu a sada jur i bivšemu funkcionaru iz najužega kruga Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću, ki vrlo jasno, glasno i samovoljno i nadalje zastupa Hkd u hrvatskom Savjetu za narodnu grupu da nas je opomenuo da bi se već tribali osvrnuti u našem izvješćavanju Republiki Austriji „od ke si Hštd očekuje da skrbi za opstanak Hrvatskih novin“. Kritičnomu štitelju i pisatelju kritičnoga osvrta na očito vanjskopolitičku ali i unutarpolitičku liniju Hrvatskih novin se bojsek ne vidi nezahvalnost prema Republiki Austriji, u prošlom broju Hrvatskih novin i opominje uredničtvo da je to drugi rodjendan one države, od ke si Hštd očekuje pripomoć. Kritični štitelj i angažirani savjetnik u Hkd-u a isto kako i u Hak-u (već) ne vidi „važnost vlašće sadržajne neodvisnosti“ i nerazumljivo mu je da HN „(…) ne služu gradišćanskim Hrvatom u Madjarskoj kot neodvisni izvor novosti“, a to mu je „nerazumljivo“.
U stilu oštroga i promišljenoga otvorenoga kritičara od HN ujedno i očekuje „ne bi li se neovisne novine morale bolje suprotstaviti autokratom?“ misleći na madjarskoga premijera Viktora Orbána. A u isti čas potribuje, da „Kritika na njemu i na njegovoj autrokatskoj državi mora biti dopušćana u neodvisni novina u slobodnoj državi, u karikaturi kot i u drugi obliki“.
Pravoda, sve to moremo najti u HN a tim već zahvaljujemo pisatelju toga kritičnoga štiteljskoga pisma. Da toliko vehementno potribuje kritični stav, koga uprav more najti i čitati u HN — od napisov i člankov do komentarov — potvrdjuje dostkrat i teški položaj u borbi i zalaganju za čim bolju i temeljitiju informaciju ku nudimo našim štiteljicam i štiteljem.
Koliko će ov angažirani i uvjereni Austrijanac u redi Hkd-a i drugi kulturni udruženji u južnom Gradišću biti vrijeda odlikovan od ove Republike, se sada i s ovoga mjesta ne more procijeniti, jer se za svako odlikovanje mora prvič najti negdo ki to znamda i zaslužuje a drugič da njega ili nju mora i negdo predložiti.
Iz povijesti znamo za ovakovu vjernost dotičnoj državi. U našoj povijesti su to bili madjaroni, ki su bili naglašeno i pretirano vjerni državi u koj su živili. U našoj povijesti znamo i o brojni ljudi iz naših hrvatskih redov u Gradišću i u Beču, da su posebno naglasili svoju lojalnost ovoj državi, vjernost ovomu sistemu a uza to su i nagradjeni, dijelom još i jako visoko — ča do današnjih dani.
Spomenuti i sad jur nekoliko puti citirani pisatelj jasno i glasno širi, da odbija „autokrata“ Orbána, ali nikako ne odbija madjarski narod. Ovde vjerojatno misli i na gradišćanske Hrvate u Madjarskoj s kimi ga čekaju sigurno još vrlo zanimljivije — ali i kontrerne — diskusije.