Vjerovali ili ne: kod slavlja Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću subotu, 5. oktobra u Kugi u Velikom Borištofu je bilo toliko sloge u svi govori i tako su si bili svi složni i donedavni kontrahenti, da bi mogli govoriti ili o do sad najvećem „fake-u“ u novijoj povijesti — ili pak o povijesnom koraku u budućnost.
Još pod dibokim utiskom ove unisono, jednim glasom izražene volje i odlučnosti da ćedu se sada svi zalagati za iste cilje:
1. dvojezično školstvo u Gradišću i Beču, 2. hrvatske medije i 3. povišenje državne (znamda još i zemaljske) pinezne potpore.
Prvoj interpretaciji da je ovo sve bila samo magla ili tepao zrak — jur iz prirodjenoga optimizma, koga smo si svi morali prisvojiti, jer bi drugačije jur davno zdvojili, propali i nestali — ovde u ovom trenutku nije mjesta.
Dakle, polazimo od toga, da su svi tako mislili kako su rekli i da su konačno svi uvidili da ide samo zajedničkim putem (ako znamda uopće još nešto ide, jer ne znamo je li minutu pred dvanaesti ili ipak jur pet minut po dvanaesti). Onda je ovo bilo povijesno slavlje Hkd-a 5. oktobra 2019. ljeta, ko se more prispodobiti samo s osnivačkom sjednicom pred točno 90 ljet, 29. augusta 1919. ljeta u sjeverogradišćanskom Vulkaprodrštofu - a ne med Dolinjimi u Velikom Borištofu kako neki mislu ili još i tvrdu, da je onde zapravo sve počelo ča se je pak kašnje u Vulkaprodrštofu na Poljanci finaliziralo, do kraja završilo i ostvarilo.
Da, istina je, nije bila došla prva garnitura niti zemaljske politike a još manje savezne niti ne diplomacije niti ne Katoličanske crikve, niti ne brojnih hrvatskih društav ni organizacijov — a bili su svi pozvani i željno očekivani od vrha Hkd-a — ali da je pri ovoj prigodi govorio i predsjednik Hkdc-a, črljenoga pandana Hkd-u, Martin Ivančič i se je zahvalio na uspješnom djelovanju Hkd-a kroz desetljeća, da je Željko Odobašić kao zastupnik Hrvatske sekcije u Biškupiji hvalio Hkd i je ponudio suradnju, da je Niki Berlaković, ki je ponovo, i to velikom većinom i prednosnih glasov odibran za zastupnika u Nacionalno vijeće, u ime Övp-a sipao hvalu na glave bivših i sadašnjih aktivistov u Hkd-u i da je zastupnica Zelenih u Zemaljskom saboru Regina Petrik dobro spoznala korist i prednost dvo- i većjezičnosti, sve to hrani optimizam i daje ufanja, da bi se znamda ipak još nešto moglo okrenuti i prepričiti asimilacija, zgubitak jezika i svega ča je u vezi s tim. Pravoda, zastupnika, ni drugoga, ni tretoga reda sa strane Spö-a nije bilo, ali kako znamo iz nedavnoga razgovora zemaljskoga SP-poglavara Doskozila sa županom Varaždina, R. Čačićem, „hrvatska manjina u Gradišću je jako važna i mi djelamo ovde sve kako im ne bi oduzeli identitet…“. Hkd, ča željiš već? Ako ovo nije uzrok za slavlje i optimizam!?