Očito se je u manjinskom a posebno i u hrvatskom novinstvu pripravljaju temeljite i dalekosežne promjene. Čim već sami u tom sudjelujemo, ali pred svim i odlučimo, tim bliže ćemo dojti tomu, ča zaista kanimo — u prvom redu i tomu ča nam je potribno. S pogledom na novi Zakon o mediji, uključivši naravno i manjinske narodnosne medije, a tim i tiskanice mora ovisiti najprvo o nami sami kako i ča će biti u budućnosti. Pri tom ćedu svi u dojdući tajedni i miseci morati čim točnije pojasniti, kako predvidjaju nastaviti i jezično i sadržajno i po opsegu i koliko snage kanimo i moramo uložiti u naše novinstvo.
Za Glasnik Dijeceze Željezno, Novi glas Hak-a, Glasilo Hkd-a, Panonski ljetopis Pain-a i moguće druge tiskanice ćedu, naravno odlučiti i odgovarati dotični izdavači. U pogledu na tajednik Hrvatske novine, ki stoji ljetos jur u 110. ljetu izlaženja je to po sebi razumljivo Hrvatsko štamparsko društvo u dogovoru s uredničtvom odnosno i obrnuto. Kod Hrvatskih novin vidimo u bīti neprekidno kroz svih 110 ljet od 1910. ljeta da su svi sloji naroda i sva hrvatska partijskopolitička i nadstranačka društva i organizacije zainteresirane na neprekidnom i redovitom izlaženju a tim kanu i uticati na sadržaj i jezik.
Pojačano to moremo opaziti opet i u minuli tajedni i miseci, otkada se je počelo širiti da bi znamda došlo do promjene u uredničtvu. Sada odredjeni krugi opet vidu šansu i mogućnost pojačano uticati na političku i društvenopolitičku kao i jezičnu liniju Hrvatskih novin. To je na jednu stranu pravoda velik kompliment, jer svi u Hrvatski novina vidu uglavnom „svoje novine“ iako oni sami znamda još i objavljuju svoj društveni list. Na drugu stranu triba jasno reći, pisati i pokazati, da su Hrvatske novine tajedne — znamda koč i dnevne novine — za sve gradišćanske i ostale zainteresirane Hrvatice i Hrvate. Da pišu o nji i za nje i da pri tom imaju i važnu društvenopolitičku, kulturnu i jezičnu zadaću, ka mora stati, a naravno i stoji, iznad seoskih, lokalnih ili regionalnih interesov.
Upravo sada u ovi dani, kada svečujemo skupa s Orf-om 40 ljet hrvatskih emisijov na regionalnom valu, si smimo mirno predočiti, kakove su tada bile glasine od onih, ki nisu vjerovali u ove hrvatske emisije (Zač to?, Gdo će to slušati?, Gdo će to načiniti? Gdo će to razumiti? Gdo će to platiti?, Nije dost materijala! itd.) a naravno kod onih, kim to nije bilo u interesu, jer su u svojem odbijanju bili tako dalekovidni, da su si mogli zračunati da ćedu radio- i TV-emisije sigurno pozitivno uticati na ljude. A ča smo tada postigli kod Orf-a zač to ne bi sada postigli kod savezne vlade u pogledu na tiskane medije!? Ako je interesu čim već nas i ako to kanimo dost jasno i glasno, bit će toga!