Evo, ovde je novi Glasnik — crikvene novine Željezanske biškupije. Prvi broj je izašao 20. januara u 2019. — i to u novom ruhu, u novoj prateži i s već stranic (12) barem u ovom duplom broju u novom ljetu. Uza to je tiskan na znatno boljem i debljem papiru, ča pravoda jako „godi“ reprodukciji fotografijov, kih ima puno. Gdo redovito čita nimške crikvene novine martinus (Kirchenzeitung der Diözese Eisenstadt) će opaziti isti rukopis u layoutu i dizajnu u jako velikodušnom rasporedu člankov i slik — dakle s puno praznoga prostora. Tim štitelji i štiteljice imaju dojam da se lagano čita i su novine jako razrahljene. To, naravno, ide na trošak sadržaja. Glasnik se je tim s novim glavnim urednikom Željkom Odobašićem od tipičnih novin tradicionalnoga karaktera preobrazio u žurnal.
Ovo je jur duži čas trend u različni tiskanica, ka izlazu periodično i ka sva trpu pod sve manjim brojem ljudi ki su u stanju pisati a kamo li članke a kod gradišćanskih Hrvatov je dodatno veliki problem slabe pismenosti na svojem jeziku. Dakle forma je preobladala sadržaj a pri tom još i žanju aplauz uprav od onih, ki zapravo već ne čitaju ili uopće nisu navikli na čitanje i samo još preletu stranicu i u tom „letu“ pokupljaju sve informacije od kih mislu da su im dovoljne. Čim kraće tim bolje, a najbolje je u samo jednom zalogaju „požrknuti“ sve ča je potribno da bi se znalo o čemu je rič.
Na drugu stranu isti ili slični ljudi tuču po oni novina — i dnevni i periodični — i svojim štiteljem davaju samo kratke informacije i ne bacaju svitlo na dibinu ili pozadinu toga o čemu pišu. U elektronski mediji, kažu statistike, ljudi prebavu čuda kraće na visti ili na stranici, nego u klasični tiskanica. Zato elektronski mediji informiraju u čim kraćem opsegu. Ali u jednoj ili dvi rečenica to reći i pisati o čemu bi bilo potribno čuda već, je vrlo teško, donekle je i nemoguće.
Ćemo vidit, kako ćedu ljudi primiti novi Glasnik. Za željiti mu je, da ljudi tu razrjedjenost razrahljenost rado primu i da ćedu ipak tu i tamo najti ono ča je najveć zanima i od čega mislu da bi tribalo biti pisano i izviješćeno. Nije lako samo malo pisati i iz puno visti izabrati samo nekoliko — naravno po vlastitom odabiru. To je zadaća i dužnost glavnoga urednika. A bilo bi još tako teško… ne preostaje mu/njoj drugo. A kako pak onda drugim razložiti da njevo nije bilo dost važno, lipo, zanimljivo… Gdo bi rado bio u toj koži toga ili te, ki/a tajedan za tajednom mora najti argumente i obrazloženja zač je nešto u novina a drugo ne!? HN — zasada — idu još drugim putem — jer je uvijek bio cilj podupirati aktivnu scenu, kulturni, gospodarski, društveni i politički život — a o tom pak i izvijestiti. A tim hrabiti i na daljnje aktivnosti!