Gdo još nije vidio mjuzikl u Mjenovu u izvedbi Mlade inicijative Mjenovo ima još priliku petak, 13. julija (20.30) pod vedrim nebom u farskom vrtu u Mjenovu. Zapravo smo o minuli produkcija glumačkoga i muzičkoga kolektiva uvijek pisali u superlativu. Dakle je teško stupnjevanje, jer smo se jur koristili svih onih pridjevov (Eigenschaftswörter) s prefiksom (Vorsilbe) „naj-“. Ali svenek i nanovič je očigledno moguće najti nove ili dodatne riči da se more izraziti oduševljenje, uživanje a ne na zadnje i zahvalnost za nešto ča nije svakidanje niti svakoljetno, nego, nažalost, se dogadja samo svako drugo ljeto, zavaljujući i J. Zvonariću.
U mnogo čem je, naravno, ponavljanje. Ali se uvijek moru najti novi aspekti, kih je vridno spomenuti a pred svim i istaknuti u vezi s Mladom inicijativom u Mjenovu. Koliko ljudi je u stanju intendancija ovih „mjenovskih ljetnih igar“ pod peljanjem Irenke Darabos mobilizirati za svoj kazališno-muzički projekt, je u najmanju ruku čudo. Koliko je muzikalnih ljudi u tom tako malom sridnjogradišćanskom Mjenovu nije skoro za vjerovati. Ali za poznavatelje muzičke scene i povijesti u Gradišću to nije toliko čudno, jer su se jur mnoga znanstvena djela i istraživanja bavila ovim posebnim (i hrvatskim) muzičkim darom Mjenovcev a pred svim i Mjenovkov (npr. i Pierine sestre). Činjenica je, da u Mjenovu zapravo svaki i svaka zna jačiti, ima dobar glas a je i ritmički nadaren/a tako im je i tanac u krvi.
Ako im pak jugo iz Zagreba u Mjenovu dopuše Srđana Borotu-Buranića, je ispunjen i drugi uvjet za zgora spomenutu uspješnu muzičku produkciju. Ča bi mjuzikl bio bez plesnih pokretov, pravoda i akrobatskih skokov i u kolo upletenih kretanj? A se smi, ne, mora reći na ovom mjestu, da koreografu stoju na raspolaganje vrlo atraktini mladi ljudi, vitki a u pogledu pred mlade žene s velikim otkrićem Jane Ribarić u glavnoj ulogi! Uz Hannu Darabos u Mjenovu sada imaju dvi blistajuće solističke zvijezde na muzičkom nebu, a ovo mjenovsko podneblje je puno zvijezd, od kih mnogo ka jur zutra more prosvititi u čuda jačem sjaju.
Treto je orkestar, ki svira uživo — i zbor s „backvokalisticami“. Manje za insajdere ali tim već za širju javnost su se Justinom Kodnarom otvorila nova vrata u novu kvalitetu aranžiranja a nad svim i dirigiranja, dakle peljanja orkestra. Ukoliko ima svoje zasluge u tom muzičkom „boomu“ i Panonska gimnazija u Gornjoj Pulji na čelu s Gizelom Čenar (da spomenom npr. tamburaški orkestar Panonci) ona sama će najbolje moći ocijeniti a sigurno i generacije nje školaric i školarov. Da sa Sabinom Balogh uz perfektnu tehniku stoji na raspolaganje odlična korepetitorica, kompletira ov uspjeh.