Se je nešto preminilo od 1989. ljeta, dakle do 1. »Hrvatskoga festivala« u Devinskom Novom Selu u Slovačkoj do dana današnjega, dakle do 30. po redu ovoga »Festivala hrvatske kulture«? U Hrvatski novina smo pratili zapravo svaki festival od tada a bilo po mogućnosti i nazoči na svakom od ovih festivalov i opširno i temeljito izvješćavali o nji. Činjenica je da je ov festival na livoj ubrovi rijeke Morave, prik puta dolnjoaustrijskoga, moravskopoljskoga Schlosshofa postao institucija ne samo za Hrvate s liva Dunaja u Slovačkoj, nego i za one na desnoj strani Dunaja, južno Požuna, ki sami sebe jasno smatraju gradišćanskimi Hrvati (kad su do 1947. bili dio Madjarske a tim do 1921. ljeta skupa s onimi u nekadašnjoj pokrajini Burgenland — a za sve skupa je Mate Meršić Miloradić tada izmislio pojam Gradišće a tim i gradišćanski Hrvati).
Kad smo povodom prvoga Festivala u Devinskom Novom Selu — tada još nismo točno znali kako ćemo to selo zaista pisati, i bilo je dakle i: Devínska Nova Ves kao i Tibanjsko Novo Selo, jer grad Devín (nim. Theben) se na hrvatskom zove Tibanj — pisali 30. junija 1989. ljeta u Hrvatski novina uz ostalo: „…Premda se ova hrvatska sela u Slovačkoj činu jako ugrožena ča naliže hrvatsku rič, je onde još čuda narodne supstance — prez da bi bili Hrvati onde kako-tako organizirani. Stara bi bila dob, da bi se njim nudila pomoć, i s naše austrijanske, strani. To bi moglo biti u obliku jezičnoga podučavanja, štampane riči, tamburanja, folklora u širjem obliku itd...“
Danas, po 30 ljet, smimo mirnom dušom reći, da je te pomoći bilo, ali da je bilo i jake volje Hrvatov i Hrvatic u Slovačkoj, narodnosne snage a ne na zadnje i intelektualne moći, da se ovi Hrvati i dalje organiziraju i dalje razvijaju svoje novodobivene društvene strukture a da i sami počnu izmisliti, razvijati a pak i realizirati znatan broj znamenitih kulturnih a pred svim i muzičkih priredab, a ne na zadnje i manjinskopolitičko ustoličenje unutar novo stvorene Republike Slovačke. To je bilo pred 30 ljet. A danas? Festivala još uvijek ima. I ljetos opet se je pokazalao, da je postao vrlo zanimljiv i za slovačku publiku — ali da se ovde na ovi dvi veliki dvori Istra centra još uvijek najdu stotine i stotine Hrvatov i Hrvatic ne samo iz Devinskoga Novoga Sela, nego i iz Hrvatskoga Groba Hrvatskoga Jandrofa i Čunova, da bi se ovde pokazali, da bi predstavili svoje — ali pred svim i da bi se družili. Tomu dodatno su ovde svenek i gradišćanski Hrvati iz susjedne Madjarske i Austrije, naravno i iz Južne Moravske, ali i novi hrvatski doseljeniki u Slovačku kao i „stare domovine“.
Mnogi su jur na pokoju od pred 30 ljet — ali su dorasli drugi, mladji, a ideja Festivala se i dalje nosi. Ljetos smo opet vidili koliko je jak!