Vrlo je zanimljivo a pred svim i hvale vridno, da se u odredjeni vrimenski vali različni krugi naših štiteljev i štiteljic u različni i usmeni i pismeni forumi bavu tim ča bi rado čitali u hrvatski tiskanica a pred svim i u Hrvatski novina. Neki to činu na znanstvenoj razini i visokoj intelektualnoj argumentativnoj razini citirajući poznate filozofe i medijske mudroznance. Drugi to činu na temelju svojega čitalačkoga iskustva ča vuču uz čitanja tiskanic na nimškom jeziku.
Je takovih komentatoric i komentatorov, ki tvrdu da se tribamo držati austrijskih jezičnih i pojmovnih normov jer oni živu u Austriji i zato kanu čitati visti iz Austrije i pred svim o Hrvati i Hrvatica u Burgenlandu. Drugi opet vidu pojam „Gradišće„ i „gradišćanski“ u njegovoj stvarnoj širini a zato je zanima sve u vezi s gradišćanskimi Hrvati u 4 država i 5 biškupijov.
Je takovih ki potribuju da se naše tiskanice tribaju rediditi po jezičnom standardu „Tete Mare i Bare“ dakle uglavnom razgovorne razine, obliku. Drugi opet išću duhovito, znanstveno štivo na hrvatskom jeziku i u kom moru vježbati i jezik i dostati informacije ke drugdir teško ili uopće ne more dostati.
Je takovih ki volu gledati slike i natpise ispod slik, jer im je to dosta za potribnu informaciju samo o sebi o svoji susjedi. Je i takovih, ki kanu čitati na hrvatskom i ki si nisu predobri da uza se imaju ležati rječnik i stalnim i pažljivim čitanjem naših tiskanic dižu svoje jezično znanje.
Je takovih ki jur u naslovu kanu viditi ča se je dogodilo i da im se u najkraćem opsegu i jur prežvakano i probavljeno servira informacija. Naravno je suprotivnih krugov, ki želju doznati i za pozadinu neke informacije i ki si pa sami kanu stvoriti svoje mišljenje i dojti do svojega zaključka.
Ima ih i je uvijek bilo, ki broju teme i koliko puti su te teme zastupane i koliko se o nji piše i to prispodabljaju sa svojom osobnom listom ča i želju čitati. Imamo naravno i takovih, ki bi najradje svaki put odredili o čemu štitelji tribaju štati a o čemu ih ne triba informirati. Svaki naravno to preporučuje po svoji kriteriji. Ovo pak u sumi opet dava ionako datu široku širinu.
Imamo naravno i takovih, ki bi najvolili da bi pisali samo o nji i o njevom selu ili njevoj krajini, a za druge neka se gdo drugi skrbi. A je pravoda i takovih ki broju koliko puti je zastupano ko selo u prispodobi s drugim. A je i takovih, ki glasno i jasno velu, da nje to drugo ne zanima — samo svoje. Za te je pravoda svenek sve i svagdir premalo: štiva, slika i stranic.
No, sve ovo daje vrlo pozitivnu sliku. A za Hrvatske novine smimo veselo i zadovoljno ustanoviti. Sve ove kriterije ispunjujemo. Oni ki čašu vidu pol prazno, njim će biti svenek premalo — oni ki čaši vidu pol puno, ćedu se veseliti na mnoštvu svega!