Nikola Benčić nam je sa svojom opširnom, iscrpnom knjigom, monografijom o Mati Meršiću Miloradiću dao u ruke nevjerojatan dragulj. Ne samo da je akademik Benčić konačno u tiskanom obliku objavio svoju znatno proširenu i nadopunjenu disertaciju o Miloradiću na Bečkoj Slavistiki iz 1963. ljeta, on je ovoga „najvećega pjesnika nekadašnjih zapadnougarskih i današnjih gradišćanski Hrvatov konačno postavio tamo kade mu je mjesto — polag vidjenja kulturne i književne povijesti „našega maloga roja i broja“ (© Miloradić) — i o čemu bi naš (na)rod tribao znati.
Tako je nekad bilo, i zahvaljujući činjenici da su Miloradića u tada konfesionalni hrvatski škola zapadne Ugarske a kašnje i u najmladjoj saveznoj zemlji Austrije, Gradišću ne samo čitali, nego i učili na pamet njegove pjesmice, ov slavni pjesnik ušao je u opću pamet, memoriju toga ča se danas naziva gradišćanskimi Hrvati. Martin Meršić st. ga je takorekuć „prisilio da počne pisati, da postane kalendarcem, konačno i pjesnikom. A to još i kakovim! Benčić je u svojoj monografiji »Miloradić« (vlastita naklada, Željezno 2017.) opisao i pokazao cijelu širinu Miloradićeve ličnosti i njegovoga uma, najverojatnije i istaknute pameti, znamda još i genija ovoga samouka, u znanstveni posli svakako i vrhunskoga znalca hrvatskoga jezika tada zapadnougarskih Hrvatov. Fonetika (Neweklowsky) je dokazala po metriki, da je Miloradić prem već o 50 ljet duhovničtva i relativne intelektualne otcipljenosti u maloj zabentanoj Kemlji, imao frakanavski naglasak, dakle jezični pečat svoje mladosti iz toga sridnjogradišćanskoga sela, ko je narodu dalo toliko hrvatskih književnikov i pjesnikov.
Ali je posebnost ove najnovije Benčićeve knjige da, čitajući o Miloradiću i njegovom vrimenu, i to kroz prizmu povjesničara a pred svim i kulturnoga človika širokoga uma i znanja, poliglota Nikole Benčića, sada moremo bolje razumiti i našu povijest kao gradišćanski Hrvati. Gdo do sada nije znao, a je sada čitao ovu Benčićevu knjigu, jasno mu/joj je, da mi našu povijesti moramo gledati pred svim iz ugarskoga gledišća. Naša povijest je direktno vezana uz tadašnju, trijanonsku Ugarsku, a stoprv po 1921. je počela Austrija krojiti našu povijest i uticati na naš „mali roj i broj“. Tim je ova Benčićeva knjiga ne samo vridan opis života i djelovanja Miloradiću, nego je neophodna knjiga o našoj povijesti, ku — i knjigu i povijest — bi tribali čim temeljitije proučavati. Zato, da bi znali gdo smo i zač smo takovi kakovi smo! Ako dojdemo do spoznaje, da smo jako usko povezani s poviješću Ugarske, onda ćemo npr. i bolje razumiti sadašnju politiku u Madjarskoj — ča ne znači, da bi ju morali odobriti.