Europska čarta regionalnih ili manjinskih jezikov državam potpisnicam odredjuje dužnosti. Vijeće Europe od držav, u ki se govoru manjinski jeziki, svaka tri ljeta potribuje izvještaj, u kom ugovorne države moraju opisati status quo svojih manjin.
Austrija je dužna izvještavati o svoji manjina
Odbor stručnjakov (Sachverständigenausschuss, prisp. član 17) čita izvještaj i istotako formulira izvještaj. U njem ocjenjuje, kako uspješne su bile mjere, ke su države poduzele za svoje manjine. Odbor stručnjakov komitetu ministrov šalje svoj stav, da bi i ministri ocijenili angažman držav potpisnic. Ministri državam davaju tanače. I država Austrija svaka tri ljeta Vijeću Europe mora predati izvještaj o svoji manjina. Treti izvještaj Saveznoga kancelarstva iz ljeta 2011. sam študirala. Čitajte drugi put, ča Austrija govori o gradišćanskohrvatskoj situaciji.
Austrija smi podupirati svoje manjine onako kot joj paše
Sistem, ki kontrolira, je li su države ispunile svoje dužnosti, je premalo izbrušen, velu stručnjaki (prisp. Bielefeld 1999; Hofmann 2005; Darquennes 2012). Ako pomislimo na to, da si pojedine države u katalogu aktivnosti, koga predlaže Čarta, moru zibrati ono, ča im se čini da je vridno podupirati, nam nastaje jasno, da su manjine odvisne od dobrohotnosti politike i od subvencije, ku je država pripravna odvojiti (prisp Schubert 2004).
Konferencija za sigurnosti i kooperaciju u Europi (OSZE)
Unutar OSZE-a (Konferenz für Sicherheit und Zusammenarbeit in Europa) su po završetku Hladnoga boja iz sigurnosnopolitičkih uzrokov zastupniki držav diskutirali čuvanje manjin u Europi. Završni dokumenat iz Kopenhagena „Document of the Copenhagen Meeting of the Conference on the Human Dimension of the CSCE“ (1990) sadržava standarde za manjine. U točki 32 stoji, da pripadniki nacionalnih manjin imaju pravo na obrambu svojega jezičnoga identiteta. Osebito imaju pravo na hasnovanje svojega jezika kot u privatnom tako i u javnom žitku.
Ravnopravnost umjesto diskriminacije
Spomenuti Završni dokumenat iz Kopenhagena u pravnom pogledu nije obavezan, ali je krčio put daljnjim manjinskopravnim aktivitetom u Europi. Još 1990. ljeta su diozimatelji Konferencije potpisali Parišku čartu za novu Europu, u koj su zapisana načela Završnoga dokumenta iz Kopenhagena: Wir bekräftigen, daß die ethnische, kulturelle, sprachliche und religiöse Identität nationaler Minderheiten Schutz genießen muß und daß Angehörige nationaler Minderheiten das Recht haben, diese Identität ohne jegliche Diskriminierung und in voller Gleichheit vor dem Gesetz frei zum Ausdruck zu bringen, zu wahren und weiterzuentwickeln.
U ovi dokumenti je svenek nanovič govora o individuumu kot pravnom subjektu, a ne o kolektivni manjinski pravi, ka se daju cijeloj manjini.
(Agnjica Csenar-Schuster)