Gradišćanskohrvatska društva ne kultiviraju jezik. Momentano se ni u Znanstvenom institutu Gradišćanskih Hrvatov (ZIGH), u kom je pred 11-imi ljeti nastala »Gramatika«, jezik ne tretira kot glavni nositelj gradišćanskohrvatske kulture. ZIGH je pred 20-imi ljeti utemeljen s ciljem razvijanja jezičnoga korpusa. Danas jedino projekt „Online-rječnik“ ima u fokusu jezik. Država Austrija Institutu nije naredila, da se ima skrbiti za jezik. I tako je ZIGH jedno od mnogih društav, ka se posvećuju kulturnozabavnomu žitku.
ZIGH je obično kulturno društvo
Jezična komisija ZIGH-a je skoro dvadeset ljet dugo gradila leksik. Sada joj je kapacitet vezan uz online-rječnik. Zvana toga je ZIGH od elitnoga znanstvenoga istituta nastao obično kulturno društvo, ko se svako ljeto bori za svoju subvenciju. Država prepušća jezičnu politiku bezbrojnim gradišćanskohrvatskim kulturnim organizacijam, ka zbog pomanjkanja lingvističkih i sociolingvističkih sposobnosti nisu u stanju sistematski planirati i razvijati jezik, da bi ojačao i da bi se proširio u zajednici.
Nije dobro da država ima volontere
Kotrigi kulturnih društav su dobrovoljci iz svih slojev i staližev, neiskusni u pogledu na jezik i jezičnu politiku. Falu sociolingvisti. Gradišćanskohrvatska društva su ovisna o dobrovoljnom angažmanu amaterov. U zadnji ljeti su ljudi ionako kumaj još pripravni angažirati se. Država iskorišćava dobrovoljne aktiviste za čuvanje one jezične zajednice, čiji opstanak joj je deseta skrb. Časnimi dobrovoljnimi službami odbornikov si država svako ljeto prišpori velike pineze. Ali danas nije dost zaufati se u dobrovoljno djelo kulturnih društav. Od Austrije se na internacionalnoj razini naime potribuje ispunjenje europskoga minimalnoga standarda. Svoju hipoteku ne more odvaliti na ramena dobrovoljcev.
Besmisleni projekti
Država Austrija je utemeljila narodni savjet, u kom se gradišćanskohrvatska društva svako ljeto boru za subvencije, ke država manjini stavlja na raspolaganje. Ali društva nisu u stanju ulagati subvencije hasnovito i smisleno u projekte, ki bi bili potribni za revitalizaciju jezika i jezične zajednice. I tako društva investiraju pineze u neumjesne aktivnosti, od kih jezična zajednica nima hasni. Amateri ne znaju, ča je važno, a država ne evaluira projekte društav. Jedan od najpoznatijih sociolingvistov, Joshua Fishman, veli: „Indeed, the absence of authoritative policy always works in favor of the stronger party and gives rise to a ,no-policy policy’ in many settings througout the world“. I tako je za Gradišćanske Hrvate u Austriji od velike škode, da jezičnu politiku načinjaju društva, kim država sugerira: „Činte, ča ćete!“
(Agnjica Čenar-Schuster)