Kršćanstvo ima čuda posla s Jezuševim Govorom na brigu. To su konkretne izjave, osam po broju, ke je Jezuš sve­tačno isformulirao. Ali one su i paradoksne, ar veli da su „blaženi“ oni, ki su propalice i nesrićnjaki. Ki su siromašni u duhu, ki su ža­losni, ki su progonjeni, oni da su blaženi, tvrdi Jezuš, a to je hra­bro. Blaženstvo je izraženo grčkom ričju „makarios“, ča znači „blažen, srićan“. „Bla­ženstvo“ moremo pri­spodobiti s „blagoslovom“. Jezuš daje smisao gubitku, neimanju, dobrim činom ili darivanju. Ča Jezuš potribuje od kršćana je pot­puni angažman, a ne samo himbeno priznavanje vjerskih normov.

Biti blažen znači stupiti u kontakt s Bogom. Biblija stavlja uvjete blaženstva: Gladiti i plakati nastaju vrline i zviranjak ufanja. Siromašni i isključeni imaju privilegije kod Oca. Njim su širom otvorena vrata u kraljevstvo. Davati i diliti je još jedna tajna sriće. Već veselja je u davanju nego u primanju. Privezanost za bo­gatstvo onemogućuje ljubav. Najblaženiji su oni, ki slušaju rič Božju i ju vršu. Oni ćedu imati veliku sriću, ku je Bog pripravio svojoj dici, život vječni.

Prlje nego je opisan ideal učenika, ki je siromašan u duhu, ki tuguje, ki je željan pravičnosti, blaženstva opisuju povijesni lik Jezušev, ki je podučavao ljude, kako se ne­ka konkretno odnosu prema Ocu i bližnjemu. Ako gledamo na Jezuša, blaženstva dostaju svoj pravi smisao i opravdanje. Tada ishadjaju iz onoga nimbusa, zbog koga nam se njeva realizacija čini nemoguća. Ono ča nam je nemoguće, moguće je Bogu. Tako je pak moguće svim, ki su pokršćeni, a tako pozvani na svetost. Zapravo su blaženstva jedan jedini temeljni stav: Priznati Božji primat u vlašćem žitku. Priznati primat Oca znači zaufati se u njega: „Oče, sve je u tvoji ruka, sve ti naprikdajem i sve očekujem od tebe. Ufam se u tebe!“ To je poruka blaženstav.

Kako su blaženstva putokaz onomu, ki se potpuno ufa u Oca, a to je Jezuš. On će biti blažen, srićan i ništ mu neće manjkati. I ako mora podnositi tu­gu i progonstvo, on zna da mu Otac pripravlja čudesno bogatstvo, neizrecivu radost i unajper se more veseliti toj radosti prem svih životnih komplikacijov i kalamitetov.
Kršćanska svetost je opisana u blaženstvi. Človik se neka ufa zaploviti u morje Očeve ljubavi, u milost Sina i u snagu Duha Svetoga. Ta program su si za žitak zeli sve­ci povijesti i današnjice. Ideal kršćanskoga žitka je živiti teško, ali je bitna odluka, ku donašam svaki dan nanovič.
(Agnjica Schuster)