Dan narodnih grup – jedan dan u znaku narodnih grup ili autohtonih manjin u Austriji, a to u „srcu demokracije” u prelipi prostorija parlamenta. Dugo je bio najavljen i reklamiran ovakov poseban dan, kade neka stoji jezična i kulturna mnogovrsnost Austrije u fokusu. Ovakov dan da doprinese jačoj vidljivosti u većinskom stanovničtvu. Istina je, u žurnali OE1 su bili prinosi, novine su pisale o danu. Na licu mjesta su pred svim bili insideri, znači političari i savjetniki za narodne grupe. Isti problem kot uvijek: Samo jako mali krug ljudi sluša uvijek iste problematike.

Na samom danu, 12. decembra, su neke riči posebno često pale: Poštovanje i cijenjenje. To je sigurno bilo veće nego na obični dani. Neograničeno oduševljenje me kako-tako ipak nije moglo zahvatiti. Ako se izdava peljač kroz parlament pun jezičnih pogrišak, ako moderacija govori o tom, da su savjetniki za narodne grupe birani (!), ako je govor o tom, da stoji mladina i mnogovrsnost u fokusu, ali svi predsjedniki Savjetov su zvana jedne iznimke muži daleko prik 50 ljet, ako se zastupnica ministarstva obrazovanja u pogledu na reformaciju školskoga sustava more izgovarati na manjak osoblja, a nigdor ne prigovara, ako postoju stoli za predstavljanje narodnih grup, kade nek dvoja hrvatska društva izlažu ili ako si plenum mora poslušati govor govoračice za narodne grupe FP-a, ki apsolutno nima ništ posla s temom, onda to naškodi vedroj naravi. Da se moderacija za ov dan nije pripravila na pravilno sprogovaranje imen, tim se uopće neću baviti.

Sve su to mali detalji, za ke nije jedna osoba kriva. Već je to znak zato, da su to očigledno manje vridne teme – zato rič manjina i apsolutno odgovara – teme, kimi se ne barata istom ozbiljnošću kot drugimi političkimi temami.

Ali vidili smo i svitle točke na firmamentu: Kod prilično apolitičkoga podija s mladinom su Konstantin Vlašić i mladi István Zsótér pokazali, da ipak nije svakomu sve svejedno, kad su govorili o problematiki Savjetov i uključenja mladine i o manjkajućoj ponudi za mlade u mediji i obrazovanju. Govorač NEOS Bernhard je još i zaistinu govorio o scenariju hrabrosti i dao pozitivne primjere iz Baskije kot bi to učinili lingvisti. A dobro je, da su i školarice i školari dvojezičnih gimnazijov slušali govore i bili nazoči, od njih kanimo čuti već.

Dan u parlamentu je bio pravoda i odlična mogućnost za umrižavanje, savjetnik Attila Somogyi je još i uspio za vrime podijske diskudije predati ministrici Raab otvoreno pismo s potribovanji ugarske manjine. A i izložba o varijeteti austrijskoga romskoga jezika bila je potribna i zanimljiva.

Ovakovih svitlih točak kanimo svako ljeto već. Ovakov dan kanimo svako ljeto. Točke za poboljšanja sad poznamo. Ča drugačije reći o prvom izdanju? Naši ljudi bi rekli: No mer je bilo lipo.