Ne samo u Gradišću a posebno i u hrvatski fara – kih zapravo već nije, jer su u najboljem slučaju za nas dvojezične – se crikveni škamlji rapidno spraznuju, nego i u drugi savezni zemlja i kod Nimcev se more opaziti nagli pad vjernikov ki pohadjaju npr. nediljne sv. maše. To nam je pokazala i maša, ku je ORF pre- nosio u nedilju, 25. septembra iz farske crikve u Riezlern u vorarlberškom Kleinwalsertalu. Niti atraktivnost prenašanja sv. maše s farnikom Edwinom Mattom – i to širom Austrije – nije mogla napuniti crikvu s vjerniki tako da bi svi škamlji bili barem reprezentativno popunjeni u toj prelipoj crikvi, ka je bez sumlje i kulturni spomenik. Isto kako i kod nas Hrvatov i Hrvatic u Gradišću su na ov veliki i medijski dan u mali Riezlern su ljudi došli u svojoj prelipoj narodnoj nošnji k maši, u crikvu, ka svidoči o visokoj i arhitektonskoj kulturi i likovnoj umjetnosti – čisto drugačije, nego mnogi betonski bunkeri u novije vrime, ki pravoda isto imaju svoj čar. Isto kako i kod nas (ne samo Hrvatov) su škamlji dijelom bili prazni, a isto kako zapravo i svagdir drugdir sve manje ljudi ide u crikvu.

Nedilju, 2. oktobra širom Gradišća su komunalni izbori, dakle biraju se načelniki i načelnice a u vezi s tim i općinski savjeti a tim naravno i savjetniki i savjetnice. S pogledom na to, da u hrvatskom Savjetu za narodne grupe jednu kuriju sastavljaju i komunalni političari i političarke (ukupno 10 iz dvih velestrankov SPÖ i ÖVP) iz hrvatskih i mišovitojezičnih općin, ki – u suglasnosti i ostalih članov Savjeta (ukupno ih je 24) odlučuju i o dodjeli pinez i samim sebi odnosno svojemu stranačkomu ili ti komunalnopolitičkomu djelovanju, se stavlja pitanje ča djelaju s timi pinezi. Ta potpora, bolje rečeno subvencija je zamišljena za djelovanje u korist hrvatskoga jezika ili hrvatstva uopće u dotični seli.

Tomu je kih dvajset ljet, da su tada na Pedagoškoj akademiji bili savjetovali, da se maturanti i maturantice bolje ne prijavu za studij za učitelja ili učiteljicu, jer su bile šanse za zapošljavanje jako čemerne. Jednostavno je bilo preveć učiteljev i učiteljic, još i na dvojezični škola. Kako se je nek situacija preminila. Danas je znatno premalo učiteljic ne samo u Gradišću nego i širom Austrije. A ako pogledamo kako se stoji s učiteljicami, ke bi znale i hrvatski, je situacija još gorja.

Postkorona era, razdoblje po koroni u naši hrvatski krugi je počela zapravo jur s hrvatskim balom HKD-a u Klimpuhu početkom junija o. lj. To je bila takorekuć prva proba–a pred tim još i bal Stalnosti u Čajti – će li se opet ganuti i hrvatska scena po korona-epidemiji? Pravoda moremo i reći, da dob korone nije mimo i da ne znamo ča nas čeka u jeseni, a još manje kako je s infekcijami, s bilo kakovim sojem, felom korone u zimi.

Vrlo je zanimljivo, da pred svim progresivni, mogli bi reći i livičarski krugi s različnih stran i pozicijov kanu učiniti nešto dobro narodnim grupam, želju argumentirati u njevu korist i predvidjaju nešto pokrenuti u smislu poboljšanja njevoga položaja kako u društvo uopće tako i u oni intelektualni krugi, ke oni pokrivaju. Ali u tom si nisu složni kako postupati s poviješću. Dokle pred svim tradicionalni socijaldemokratski krugi unutar narodne grupe, neprestano naglašavaju mirno suživljenje narodnih grup u Gradišću, bez konfliktov i eskalacijov – mišljena je očito nekadašnja Nimško-Zapadna Ugarska – već umjetničko svitonazorno širje postavljeni kulturni socijaldemokratski krugi si želju svojim djelovanjem pokazati na to da se društvo mora otvoriti prema narodnim grupam, je triba uzeti u sredinu i bi u nji tribala viditi obogaćenje. U vezi s tim se i ovi i oni krugi zalažu za većjezičnost i multikulturalnost. Dobro ovako, u slučaju da svi ovi mislu na najveću narodnu grupu, mogli bi i bolje reći: na većinski narod u zemlji i državi!

Prvi pokušaj otkada postoji hrvatski Savjet za narodnu grupu, a to je ipak jur skoro 30 ljet, da se prekine partijskopolitički dogovor med VP-om i SP-om, kako ćedu podiliti funkcije predsjednika i potpredsjednika ovoga savjetodavnoga gremija pri Saveznom kancelarstvu, nije uspio. Još je prečvrsta politička „velika“ koalicija, mogli bi reći i tradicionalno črljeno-črni proporc u Gradišću – kakovoga pravoda jur ljeta dugo nima na zemaljskoj političkoj razini. Ali narodne grupe su u povijesti svenek šantale i plantale iza aktualne politike, su svoj spas uvijek iskale u krilu političkih stranak, dakle, naravno i u ovom.

Stoprv dva dane po koncu redakcije za ov broj Hrvatskih novin, četvrtak, 18. augusta hrvatski Savjet za narodnu grupu će odlučiti o novom predsjedniku/ici i potpredsjedniku/ici Savjeta. Ako ćedu se držati uhodanih modalitetov onda je ov put na redu Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću da stavi predsjednika. Pokidob med svojimi trimi zastupniki u Savjetu nima niti jedne žene, more to biti samo muškarac, a predsjednik HKD-a Stanko Horvat će sigurno reflektirati na tu predsjedničku poziciju u Savjetu.

Kakova koincidencija – Beč 1850. i 2022. ljeta, 172 ljeta kašnje. Beč u 1850. ljetu: Bečkim izborom štokavice za standardni jezik Južnih Slavenov (Vuk Karadžić, Jernej Kopitar i njevih sljedbenikov balkanske politike Bečkoga dvora) i radikalnom aplikacijom iste od Ljudevita Gaja, ova ilirizma – uz odbacivanje čakavice i kajkavice, ča mu je Miroslav Krleža zamirio – kao i daljnjim djelovanjem hrvatskih vukovcev stvorene su razdjelnice u hrvatskom jeziku. A sada, 172 ljeta kasnije, opet iz Beča, ali s čisto drugom namjerom, vratila se je u Hrvatsku čakavica, stara skoro 500 ljet i još puno starija. Čakavica, ka je povodom 32. Croatiae redivivae ljetos došla u Selca na otoku Braču na pjesničku manifestaciju „ča-kaj-što“.

Očito je u momentu dosta povoljna situacija u pogledu na bilateralne odnose med Republikom Hrvatskom i Austrijom. Vjerojatno je tomu uzrok i to, da Hrvatska stoji kratko pred ulaskom u eurozonu, da će pristupiti Schengenu odnosno biti primljena u Schengensku zonu i da je Hrvatska odlučila upeljati skupnu europsku valutu euro s 1. januarom 2023. ljeta.

Stigao je čas ljetnoga odmora. Za neke jur malo ranije, za neke stoprv sada ili još kasnije. Zahvaljujući mladim snagam u uredničtvu HRVATSKIH NOVIN i pokidob tiskara isto djela i prik ljeta i HRVATSKE NOVINE moru izajti kroz cijelo ljeto bez da bi prekinule izlaženje za dva ili tri tajedne u sredini ljeta. Tako drage štiteljice i štitelji, ćedu HRVATSKENOVINE i u ovi najvrućiji tajedni ljeta dolaziti k vam (iako znamda u malo skraćenom i smanjenom obliku), dokle po ljetni prazniki opet krenemo punom parom i snagom.